Umjetnost strateške konverzacije

Kees van der Heijden, Peter Schwartz Kees van der Heijden, nizozemski ekonomist, bivši direktor strateškog planiranja Royall Dutch Shella, a danas direktor Centre for Scenario Planning and Future Studies na Sveučilištu Strathclyde u Ujedinjenom Kraljevstvu. Autor je brojnih knjiga od kojih je najpoznatija Scenarios: The Art of Strategic Conversation

Peter Schwartz, američki publicist, futurist i inovator, osnivač Global Business Networka (GBN), organizacije specijalizirane za strategiju i scenarij planiranje. Autor je kapitalnog djela na području strategije The Art of Long View.  

U nastavku teksta prenosimo dijalog Petera Schwartza, vjerojatno najpoznatijeg živućeg svjetskog stručnjaka za scenarij planiranje, osnivača i predsjednika organizacije Global Business Network, i Keesa van der Heijdena, bivšeg direktora strateškog planiranja Royal Dutch Shella, autora brojnih knjiga i članaka o scenarijima, scenarij planiranju i umijeću strateške konverzacije. 

Peter Schwartz: Što vas je ponukalo na korištenje scenarija i strateške konverzacije kao sredstva za unaprjeđenje strateškog promišljanja? 

Kees van der Heijden: Želio sam naglasiti procesnu snagu scenarija kako bih je nadogradio na uobičajeno analitičko poimanje ove metode. Suštinski gledano, izrada scenarija uvijek se temelji na konverzaciji uključenih ljudi. Ako je taj proces kvalitetan, ako dobro funkcionira, vjerojatno će u promatranoj organizaciji značajno podići sveukupne strateške vještine. 

U osnovi, smatram kako sve strategije nastaju na jedan od triju načina: 
- racionalni, 
- evolutivni, 
- procesualni. 

Racionalisti pretpostavljaju da postoji jedna istina te, shodno tome, i „jedna najbolja strategija“ pa se umijeće stratega sastoji u maksimalnom približavanju toj istini. Pristup se sastoji u tome da strategiju prvo umno osmislite, potom je čim više približite „optimalnoj strategiji“ te je na koncu implementirate. Ovdje treba uvidjeti kako je promišljanje odvojeno od implementacije (akcije). Dakle, prema racionalističkom pristupu stvaranje strategije zapravo je specifični zadatak za koji je zadužen „odjel za strateško planiranje“. Uprava se tom odjelu obično ovako obraća: „Što više se krećite u okruženju naše tvrtke, što češće kontaktirajte dionike, kontinuirano analizirajte situaciju te nas na koncu izvijestite o tome kako stvari stoje kako bismo u tom svjetlu odlučili kojim ćemo putem krenuti u budućnost.''

PS: Istina. Riječ je o svojevrsnoj mainstream paradigmi poslovnog planiranja na koju nailazimo u većini kompanija i institucija. Vrlo je popularna. Mnogo dobrih i korisnih strategija nastalo je upravo na takav način. Riječ je o pristupu koji pokušava predvidjeti budućnost boljim razumijevanjem predeterminiranih elemenata situacije u kojoj se sustav trenutačno nalazi. 

KH: Tako je. Riječ je o znanstveno-stručnom području kojem je Pierre Wack, „otac“ scenarij planiranja, najviše pridonio. Wack je smatrao da se koncentriranim pažljivim promatranjem svaka situacija uvijek iznova može sagledati u novom svijetlu. Taj proces nazvao je repercipiranje. Preoblikovanje situacije radi stjecanja jedinstvenih novih uvida smatrao je ključnim izvorom uspjeha.

PS: Organizacija ne može biti uspješna ako svijetu prethodno ne ponudi nešto jedinstveno. Kvalitetna strategija mora se razlikovati – mora biti drugačija - od drugih strategija. Ako različiti subjekti slijede istu strategiju - ma koliko se ona u nekom trenutku činila kvalitetnom – ne može se očekivati istinski proboj. Navedeno pravilo odnosi se na svaku organizaciju, od malog dućana na uglu do multinacionalne korporacije. Iako se čini očitom, navedena činjenica rijetko dopre u svijest ljudi. Pierreov pristup u suštini se odnosi na traganje za tim jedinstvenim uvidom temeljem koga izgrađujemo vlastitu jedinstvenost/posebnost.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu