Johann Liebenberg bijelac je koji je u to vrijeme obnašao dužnost izvršnog direktora Komore rudara. Rudarstvo je bilo najvažnija industrijska grana Južnoafričke Republike, samo srce njezina bjelačkog kapitalizma, u cijelosti zasnovana na sustavu aparthejda. Prema tome, u timu Mont Fleur kojim je dominirala oporba, Liebenberg je bio predstavnik elitnog establišmenta. Bio je veliki Gabrielsov suparnik u brojnim nasilnim pregovorima i štrajkovima rudarske industrije. Gabriels se kasnije prisjetio upoznavanja s Liebenbergom:
Godine 1987. pokrenuli smo štrajk na kojem je sudjelovalo 340.000 radnika. Njih 15 je ubijeno, a više od 300 teško ozlijeđeno. Prema tome, Liebenberg mi je bio istinski neprijatelj. Susreli smo se na Mont Fleuru dok su rane još uvijek bile svježe. Zahvalan sam na tome što su mi radionice omogućile da sagledam stvarnost iz njegove perspektive, te da on sagleda stvarnost iz moje perspektive. 

Tijekom jedne radionice u Mont Fleuru Liebenberg je pisao po flipchartu dok je Mosebyane Malatsi, lider crnačkog Panafričkog kongresa – stranke službenog slogana "Jedan bijelac jedan metak" – govorio na pozornici. Liebenberg je mirno sumirao sve što je Malatsi kazao: "Potvrdite mi jesam li dobro razumio: 'Nelegitimni, rasistički režim u Pretoriji kriv je...'" Iako se čini nestvarno, riječ je o istinitoj priči. Liebenberg je pomno slušao, zapisivao riječi i artikulirao misli najvećeg protivnika! 

Jednog poslijepodneva Liebenberg je krenuo šetati u društvu Tita Mbowenija, Manuelova zamjenika u ANC-u. O tome je kasnije rekao: 
Hodajući prekrasnim planinskim stazama nismo prestajali razgovarati. Iako s ove distance sada sve to izgleda normalno, prije samo godinu dana jednostavno se nije moglo dogoditi - Tito je bio posljednja osoba koju bih pitao za mišljenje. Nažalost. Jer radi se o vrlo inteligentnoj, dubokoj, artikuliranoj i prosvijetljenoj osobi. Razgovarati s njime za mene je bilo sasvim novo iskustvo. Posebno me se dojmio njegov otvoreni um. Nikada nije rekao: "Slušaj Johann, kada preuzmemo vlast bit će tako i tako." Upravo suprotno. Tito me cijelo vrijeme propitivao: "Što ti misliš da bi trebalo napraviti? Što ti misliš da će se dogoditi?" Njegovo poimanje budućnosti razlikovalo se od moga. Pa ipak, u tome smo pronalazili priliku i mogućnost za učenje. 

Nikada ranije nisam vidio - pa čak ni čuo - za tako dobroćudan, topao i konstruktivan razgovor o tako važnim stvarima među tako velikim suparnicima. Da nisam osobno prisustvovao svemu tome mislio bih da je takvo nešto neostvarivo. No, vlastitim očima i ušima svjedočio sam tom pomalo nadrealnom događaju. 
U narednih šest mjeseci na Mont Fleuru održali smo još dvije vikend radionice. Na kraju smo se dogovorili da ćemo nastaviti razvijati četiri osnovna scenarija/priče o tome što bi se u zemlji moglo dogoditi u bližoj i daljnjoj budućnosti:
1. Scenarij Noj - u kojem nereprezentativna bjelačka vlada poput noja zabija glavu u pijesak pokušavajući izbjeći nagodbu s crnačkom većinom. 
2. Scenarij Šepava patka - u kojoj se tranzicija produljuje unedogled zbog konstitucijski slabe vlade koja nastoji zadovoljiti sve dionike pa na koncu, i upravo zbog toga, ne uspijeva zadovoljiti nikoga.
3. Scenarij Ikarus - u kojem na valu narodne potpore prožete plemenitim namjerama novoizabrana crnačka vlada ulazi u golem i neodrživ program javne potrošnje te na koncu urušava gospodarstvo.
4. Scenarij Flamingov let odnosio se na svijetlu budućnost Južnoafričke Republike: tranzicija je uspješno provedena jer su svi gradivi blokovi postavljeni na pravo mjesto, a društvo se razvija polako i usuglašeno, na temelju zajedničkih nastojanja svih građana. 
 
Kako bi slikovito prezentirao međusobnu povezanost scenarija jedan član tima nacrtao je jednostavni dijagram: 

POGLEDATI U PDF-u!

Tri dijela vilice na slici odnose se na tri ključne odluke koje su južnoafrički politički lideri (na koje će utjecati mudri pojedinci poput, primjerice, članova tima Mont Fleur) morali donijeti u narednim mjesecima. U tom kontekstu prva tri scenarija predstavljala su proročansko upozorenje o tome što bi se moglo dogoditi u JAR-u ako se pogrešno odluči. Četvrti scenarij predstavljao je viziju bolje budućnosti zemlje do koje se dolazilo izbjegavanjem svih triju pogrešaka. 

Kada su započeli suradnju članovi ovog politički heterogenog tima nisu se dogovarali oko zajedničke vizije pa su se stoga čudili što je na koncu ispalo kao da jesu. Pa ipak, sam sadržaj "Flamingova leta“ i činjenica da se radni tim složio oko njegova sadržaja poslužio je kao inspirativna poruka naciji uhvaćenoj u nesigurnost i podijeljenost oko budućnosti zemlje.