TSP: Način funkcioniranja metode 

U procesu TSP-a članovi tima problematične situacije transformiraju prvenstveno transformirajući sebe – i to na četirima osnovnim načinima.

Prvo, transformiraju vlastito razumijevanje. Scenariji artikuliraju kolektivnu sintezu trenutačne situacije i moguće buduće situacije u sustavu kojeg i oni sačinjavaju. Sudionici sagledavaju vlastitu situaciju te, posebno važno, vlastitu ulogu u toj situaciji – iz svježe perspektive. U polariziranim, konfuznim i zaglavljenim situacijama upravo novo, jasno, zajedničko razumijevanje može omogućiti pozitivni pomak. 

Drugo, akteri transformiraju svoje odnose. Suradnjom u scenarij timu osnažuju empatiju i jačaju povjerenje prema ostalim članovima tima i sustavu u cjelini kao i vlastite kapacitete za suradnju radi pronalaženja najsnažnijih „intervencijskih poluga“. Jačanje i poboljšanje odnosa unutar sustava često bude najvažniji i najdugotrajniji ishod TSP projekata.

Treće, akteri transformiraju svoje namjere. Preobrazbom razumijevanja i odnosa mijenja se njihova perspektiva te, shodno tome, i način sagledavanja onog što mogu učiniti i onog što bi trebali učiniti - kako bi se uspješno nosili s događanjima u njihovu sustavu. Akteri transformiraju svoje intencije. 

Četvrto, transformacija razumijevanja, odnosa i namjera omogućuju akterima transformaciju vlastitih aktivnosti pomoću kojih na koncu transformiraju vlastitu situaciju.

Priča o projektu Mont Fleur odlično oslikava prethodnu četverodijelnu logiku. Sudionici su, naime, na radionicama stvorili novo razumijevanje političkih, ekonomskih i društvenih izazova s kojima se JAR suočavao te su potom osmislili četiri scenarija u kojima su opisali kako bi se Južnoafrikanci mogli s njima nositi. Lideri sukobljenih stranaka, sektora i rasa stvorili su nove odnose i saveze koji su im pomogli kreativno napredovati. Također su stvorili nove namjere glede aktivnosti koje svaki od njih mora učiniti u vlastitoj sferi utjecaja kako bi se spriječili scenariji "Noj", "Šepava patka" i "Ikarus" te kako bi se realizirao "Flamingov let". U godinama koje su uslijedile novo razumijevanje, novi odnosi i nove namjere omogućilo je sudionicima i drugim ljudima s kojima su kasnije surađivali da poduzmu niz usklađenih aktivnosti (najjače „intervencijske poluge“, op.ur.) koje su značajno pridonijele realizaciji novih namjera. 

Na primjeru zajednice zabrinute kvalitetom obrazovanja, novooformljeni tim građana, školskih administratora, učitelja, roditelja i učenika mogao bi zajednički osmisliti skup scenarija (poželjnih i nepoželjnih) o eventualnim budućim događajima i situacijama u njihovim školama te zajednici kao cjelini. Upravo bi im ta bliska suradnja mogla omogućiti da se međusobno bolje razumiju, da jedni drugima više vjeruju te da zajednički razjasne što trebaju činiti kako bi poboljšali sustav. Potom će vjerojatno poduzeti neke mjere ili aktivnosti – zajednički ili odvojeno – kako bi ostvarili željene promjene. 

Od TSP metode možemo očekivati transformativne rezultate samo ako uključimo tri ključne komponente. U svojoj suštini, TSP je složena društvena tehnologija koja na inovativni način koristi tri postojeće tehnologije radi generiranja boljih rezultata. Ako bilo koja od tri ključne komponente nedostaje, TSP u praksi neće funkcionirati. 

Prvu komponentu čini tim pronicljivih, utjecajnih i zainteresiranih aktera koji odlično prezentiraju cjelinu sustava. Radi se, naime, o tome da akteri trebaju sačinjavati strateški mikrokozmos cjeline sustava, a ne samo jednog njegovog dijela, tabora ili frakcije. Također mora postojati jasna i nedvosmislena želja da se određena problematična situacija riješi te svjesnost da to nitko ne može sam postići. Akteri su dobrovoljno odlučili pridružiti se timu jer smatraju da će im zajedništvo pomoći da riješe problem. 

Druga komponenta nesumnjivo je „snažni spremnik“ (engl. strong container) unutar kojeg akteri transformiraju vlastito razumijevanje, odnose i namjere. Granice spremnika unaprijed se čvrsto određuju kako bi članovi TSP tima istovremeno osjećali primjerenu zaštitu i sigurnost te primjereni pritisak i frikciju radi učinkovitog odrađivanja posla. Izgradnja „spremnika“ zahtijeva posvećivanje posebne pozornosti različitim dimenzijama prostora unutar kojeg tim funkcionira: 
- političkom ozračju, kako bi akteri mogli upoznavati kolege iz drugih dijelova sustava, a da ih se pritom se smatra „izdajnicima“ koji su izdali „osnovno pleme“; 
- psihosocijalnim preduvjetima suradnje, kako bi akteri mogli osvještavati, propitivati i osporavati vlastite mentalne modele i aktivnosti; 
- fizičkom mjestu na kojem se radionice održavaju, kako bi se akteri opustili i posve preusmjerili pozornost na zadatke iz domene TSP-a.