Pet koraka TSP-a 

Metodologiju TSP-a naučio sam kroz brojne pokušaje i pogreške tijekom 20 godina profesionalne karijere. Godinama sam promatrao TSP projekte koji se uz najbolju volju nisu ni pokrenuli te one druge, koji su izuzetno uspješno lansirani. Godinama sam promatrao kako zapinju te kako glatko teku poput planinske rijeke, kako se iznenada potpuno uruše te kako nastave – unatoč brojnim preprekama - napredovati prema konačnom cilju. Tijekom dvadesetak godina – u suradnji s mojim kolegama Jaworskim, O'Brienom i Scharmerom - uspio sam shvatiti što funkcionira, a što ne funkcionira u kontekstu metode. Na koncu smo svi zajedno osmislili jednostavnu metodologiju koja se implementira u pet koraka: 
1. okupljanje radnog tima i uključivanje predstavnika svih elemenata sustava;
2. zajedničko pomno promatranja situacije; 
3. konstruiranje priča/scenarija o tome što bi se u budućnosti moglo dogoditi;
4. otkrivanje što bi se moglo učiniti te što bi se trebalo učiniti u kontekstu osviještene situacije;
5. djelovanje radi transformacije sustava. 

Navedeni proces nalikuje kretanju ostarjele krave: iako se ne radi o jedinom putu napredovanja riječ je o putu koji se, nakon brojnih iskušanih alternativa, dokazano kreće pouzdanom rutom. 
Nabrojanih pet koraka može se interpretirati kao primjena U-procesa na transformaciju kompleksnih problematičnih situacija. U-Proces je model transformacije koji se implementira u pet osnovnih faza: 
- iniciranje (u TSP procesu odnosi se na okupljanje radnog tima), 
- su-osjećanje (u TSP-u zajedničko pomno promatranje situacije), 
- prisustvo (u TSP-u konstruiranje priča/scenarija), 
- su-stvaranje (u TSP-u pronalaženje „intervencijskih poluga“ radi transformacije sustava), 
- evoluiranje (u TSP-u djelovanje radi transformacije sustava). 

U svojoj suštini U-proces predstavlja svojevrsnu „zaobilaznicu“ koja nam pomaže „odglaviti“ zaglavljene situacije kako bismo se pomakli prema naprijed i preobrazili problematične situacije svojevrsnim zaustavljanjem i odmicanjem od nje. Riječ je o kreativnom procesu koji postupno vodi do novih otkrića i uvida. Također je riječ o fraktalnom procesu u smislu da svaki korak pomaka na U-krivulji sadrži u sebi manju U-krivulju što nadalje podrazumijeva da sudionici više puta u procesu prolaze svih 5 faza U-procesa.   

Problematičnim situacijama TSP pristupa polagano te iznutra prema van. Postupno prolazeći kroz pet koraka metode, akteri polagano transformiraju vlastito razumijevanje, odnose i namjere, a time i vlastite aktivnosti. U tom procesu transformacija se s lidera prenosi na cijeli radni tim, organizaciju i sektor pod njihovim vodstvom te na širi društveni sustav.

TSP projekt može biti uzak ili širok, malen ili opsežan, dugotrajan ili kratkotrajan. Višegodišnje iskustvo mi govori kako uspješne transformacije kompleksnih problematičnih situacija obično koriste stanovite parametre. Naravno, proces može biti uspješan i onda kada se idealni parametri ne koriste. Međutim, u tom slučaju obično se radi o mnogo težem putu. 

U prvom koraku inicijalni tim (sazivači) od 5 do 10 ljudi počinje izgrađivati TSP radni tim od 25 do 35 ključnih aktera koji prezentiraju cjelinu sustava. Manji inicijalni i TSP timovi obično nemaju potrebitu raznolikost neophodnu za cjelosustavne uvide i utjecaj. Veći inicijalni i TSP timovi imaju problema s generiranjem intimnosti i posvećenosti koju proces nudi. Postoje, naravno, neke druge metode za rad s većim timovima, ali one nisu kompatibilne strukturiranoj kombinaciji racionalnih i intuitivnih procesa TSP-a. 
Izabrani TSP tim potom ulazi u drugi, treći i četvrti korak – na tri ili četiri radionice – koje traju od tri do četiri dana, a organiziraju se u razdoblju od četiri do osam mjeseci. U razdobljima između radionica odvijaju se različite aktivnosti potpore procesu. TSP proces koji se organizira u manje radionica ili u kraćim radionicama najčešće timu ne osigurava dovoljno vremena i prostora da dovoljno duboko uroni (kako bi se dovoljno pogubio) u problematičnu situaciju radi transformacije vlastita razumijevanja, odnosa i namjera. Moj partner Bill O’Brien o potrebnom vremenu za transformaciju jednom je prilikom rekao: „Za rođenje djeteta potrebno je devet mjeseci… bez obzira na to koliko ljudi uključite u „posao“ i koliko se ti ljudi trude da ga čim prije završe.” TSP proces organiziran u radionice koje duže traju teško održava neophodnu energiju i momentum. 

Na kraju procesa tim TSP - u suradnji s odabranim liderima - implementira peti korak tijekom dodatnih četiri do osam mjeseci ili duže. Kraći proces najvjerojatnije neće osigurati dovoljno vremena za provedbu aktivnosti tima TSP radi transformacije problematične situacije. Pa ipak, aktivnosti TSP tima obično djeluju godinama nakon implementacije šireći se glasno i potiho cijelim sustavom. Dakle, TSP projektom započinjemo proces transformacije sustava kojemu ponekad trebaju desetljeća do konačnog završetka. 
Iako je u suštini jednostavan, TSP proces lako zastrani pa zbog toga nitko ne može jamčiti konačne rezultate. Za njega se također može reći da je emergentan odnosno da kontinuirano izvire - gotovo nikad ne odvija se prema planu te uvijek zahtijeva redizajn primarnog konteksta. Dakle, vježbanje u različitim situacijama jedini je način ovladavanja TSP procesom.