Uvodnik: Organizacija koja uči

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

Tematski blok Organizacija koja uči posvećen je istoimenoj koncepciji. Premda se počela razvijati početkom 50-tih godina prošlog stoljeća, ova je koncepcija u fokus pozornosti stručne javnosti dospjela tek u posljednjih 15-tak godina. Najveće zasluge za to pripisuju se Peteru Sengeu i njegovom kapitalnom djelu PETA DISCIPLINA. Prema Sengeu učeća organizacija je organizacija koja se stalno prilagođava promjenama u okruženju. Promjene u okruženju obilježavaju trendovi poput sve bržeg tehnološkog razvoja, rastuće globalizacije poslovanja (i njome uvjetovanog sve većeg konkurentskog pritiska), sve veće ekonomske, socijalne i političke nejednakosti (i tenzije) između razvijenih i nerazvijenih zemalja, uništavanje prirodnog okoliša...

U takvom okruženju opstanak i razvoj organizacija (kao i ljudskog društva u cjelini) zahtijeva ostvarivanje dubokih promjena u načinu razmišljanja i međusobnog odnošenja ljudi koji u njima rade. Dominantni način razmišljanja u suvremenim organizacijama jeste fragmentalizacija (fokus na dijelove umjesto na cjelinu), a dominatni način interakcija jeste konkurencija. Posljedica ovakvog načina razmišljanja i na njemu utemeljenog načina funkcioniranja organizacija jeste globalni institucionalni neuspjeh! Dokaze u prilog ispravnosti ove tvrdnje nalazimo svakodnevno na stranicama novina i časopisa: od neuspjeha obrazovnog sustava u pripremi učenika za suočavanje sa izazovima budućnosti, preko neuspjeha zdravstvenog sustava da svakom članu društva osigura ostvarivanje jednog od temeljnih ljudskih prava - prava na zdravlje, do neuspjeha sustava međunarodnih odnosa da stvori mirno i stabilno okruženje.

Budući da gore naznačene probleme ne možemo rješavati na istoj razini svijesti iz koje su nastali tada je nužna promjena svjesti, promjena načina razmišljanja i interakcija među ljudima. Umjesto fragmentarne nužno je razvijati holističku, sistemsku svijest. Umjesto konkurencije nužna je suradnja.

U prilogu Kai Larsena i dr. UČEĆA ORGANIZACIJA daje se kratki pregled koncepcije i metoda učeće organizacije. Premda se u prilogu eksplicitno slijedi model učeće organizacije izložen u PETOJ DISCIPLINI autori se referiraju i na radove drugih teoretičara iz ovog područja. Na 20-tak stranica ovog priloga autori umješno prezentiraju ključne ideje i poruke o koncepciji i metodama učeće organizacije. Čitateljima koji se po prvi puta susreću s ovom materijom tekst bi trebao poslužiti kao intrigantan uvod za nastavak istraživanja o ovoj nadasve značajnoj temi.

U prilogu Davida Berdisha ISKUSTVO MANAGERA: UČENJEM DO ORGANIZACIJSKE IZVRSNOSTI opisuje se proces 'građenja' učeće organizacije. Na temelju intervjua sa brojnim sudionicima tog projekta Berdish nam priča živopisnu priču o tome kako su se u njegovoj organizaciji razvijale sposobnosti korištenja metoda i oruđa učeće organizacije, kako su se one koristile u svakodnevnom radu, te o tome kakve su koristi donijele. Ključna poruka koju nam autor šalje jeste "želite li pobijediti konkurenciju, zarađivati na tržištu i stvoriti atmosferu suradnje u timovima sa zajedničkom vizijom, izgradite učeću organizaciju." Riječ je o nadasve uvjerljivom opisu iskustva implementacije koncepcije u praksi koji čitateljima ukazuje na prepoznavanja njezine snage i mogućnosti.