Organizacijski razvoj je znanstveno područje koje, između ostalog, obuhvaća koncept učeće organizacije. Bavi se problematikom ljudi u organizaciji, njihovim radom i interakcijama u svrhu postizanja osobnih i organizacijskih ciljeva. Gotovo uvijek dostizanje ciljeva podrazumijeva promjene koje pak traže kreativno promišljanje i rješavanje problema. French i Bell tvrde da su osnovne vrijednosti praktičara organizacijskog razvoja:
- kreiranje promjene;
- pozitivan utjecaj na ljude i organizaciju;
- povećavanje efektivnosti i profitabilnosti organizacije u kojoj djeluju;
- učenje i razvoj;
- mogućnost utjecanja na događaje;
Iako se vrijednote tijekom vremena mijenjaju, vrednote praktičara organizacijskog razvoja usklađene su sa karakteristikama učeće organizacije.
Ovaj je članak strukturiran prema knjizi Petera M. Sengea: Peta disciplina (1990) u kojoj autor navodi pet temeljnih disciplina u izgradnji učeće organizacije:
1.osobno usavršavanje;
2.mentalni modeli;
3.timsko učenje;
4.zajednička vizija;
5.sistemsko razmišljanje;
Organizacija koja uči, napisao: Kai Larsen et al.
© Kai Larsen, 1996 For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Kai Larsen.
Uredio: Marko Lučić
Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost