Na isti način na koji timovi ujedinjuju svoja znanja i zatim ih preispituju iz različitih kutova, stručnjaci organizacijskog razvoja su ujedinili i preispitali svoja različita iskustva. Juanita Brown, priznati stručnjak, surađivala je sa mnogim organizacijama na razvoju inovativnih pristupa za uključivanje zaposlenika. Vlastitu metodu temelji na pokretu razvoja zajednice i na istraživanjima dobrovoljnih organizacija. Korijeni te metode sežu do radova Milesa Hortona, Paula Freira, Skandinavskog studijskog kruga, Saula Alinskya, M. Scott Pecka i Marvina Weisborda.

Posebno je interesantno njezino iskustvo sa Fondacijom San Francisco, neprofitnom dobrotvornom organizacijom koja prikuplja sredstva donatora i distribuira ih drugim neprofitnim organizacijama. Juanita Brown je spomenutu instituciju pratila kao konzultant duži period vremena: kroz fazu iznimnog rasta, promjene i iznenadnih prijetnji. Institucije, pa tako i San Francisco Foundation često promoviraju inovativne projekte iako se ta inovativnost rijetko kada odražava u njihovu načinu organiziranja. Izvršni direktor fondacije, Martin Paley, odlučio je promijeniti administrativnu ulogu Povjerenstva za razdiobu sredstava i dodijeliti mu ulogu kreatora politike, uključiti zajednicu u dijalog o projektima i zatim po prvi puta javno publicirati "jasne smjernice za donatore." Nakon angažmana Juanite Brown, gdin. Paley je pohađao tečaj sistemske dinamike pri MITu kojeg je vodio Peter Senge.

Da bi potakli otvorenost i inovativnost u fondaciji, stručnjaci su organizirali šest radionica pod nazivom Posvećenost zajednici. Radionice su iznjedrile posve neočekivana saznanja: zaključak je bio da fondacija ne pripada niti Povjerenstvu za raspodjelu sredstava niti članovima fondacije... već cjelokupnoj zajednici koja za nju zahtjeva "vrhunsku brigu." O fondaciji su počeli razmišljati na potpuno novi način, sada su je vidjeli kao "razvojnu banku zajednice." Naučili su da je dnevni red svakog sastanka podložan promjenama, da im je struktura previše razrađena (tj. da imaju previše hijerarhijskih razina i/ili organizacijskih odjela – op. red.) i da ljudi stalno mogu učiti jedni od drugih.

Juanita Brown je važnost dijaloga opisala riječima: "...strateški dijalog se mora temeljiti na pretpostavci da dionici svakog sistema već posjeduju mudrost i kreativnost potrebnu za savladavanje čak i najtežih izazova. 'Zajednica propitivanja' može se protegnuti izvan organizacijskih granica i obuhvatiti sindikate, potrošače, dobavljače i druge dionike i postati na taj način 'dinamički i samo-osnažujući' proces koji pomaže stvoriti i ojačati 'zajednice posvećenosti' za koje Fred Kofman i Peter Senge tvrde da čine pokretačku snagu učeće organizacije."