Na isti na�in na koji timovi ujedinjuju svoja znanja i zatim ih preispituju iz razli�itih kutova, stru�njaci organizacijskog razvoja su ujedinili i preispitali svoja razli�ita iskustva. Juanita Brown, priznati stru�njak, sura�ivala je sa mnogim organizacijama na razvoju inovativnih pristupa za uklju�ivanje zaposlenika. Vlastitu metodu temelji na pokretu razvoja zajednice i na istra�ivanjima dobrovoljnih organizacija. Korijeni te metode se�u do radova Milesa Hortona, Paula Freira, Skandinavskog studijskog kruga, Saula Alinskya, M. Scott Pecka i Marvina Weisborda.
Posebno je interesantno njezino iskustvo sa Fondacijom San Francisco, neprofitnom dobrotvornom organizacijom koja prikuplja sredstva donatora i distribuira ih drugim neprofitnim organizacijama. Juanita Brown je spomenutu instituciju pratila kao konzultant du�i period vremena: kroz fazu iznimnog rasta, promjene i iznenadnih prijetnji. Institucije, pa tako i San Francisco Foundation �esto promoviraju inovativne projekte iako se ta inovativnost rijetko kada odra�ava u njihovu na�inu organiziranja. Izvršni direktor fondacije, Martin Paley, odlu�io je promijeniti administrativnu ulogu Povjerenstva za razdiobu sredstava i dodijeliti mu ulogu kreatora politike, uklju�iti zajednicu u dijalog o projektima i zatim po prvi puta javno publicirati "jasne smjernice za donatore." Nakon anga�mana Juanite Brown, gdin. Paley je poha�ao te�aj sistemske dinamike pri MITu kojeg je vodio Peter Senge.
Da bi potakli otvorenost i inovativnost u fondaciji, stru�njaci su organizirali šest radionica pod nazivom Posve�enost zajednici. Radionice su iznjedrile posve neo�ekivana saznanja: zaklju�ak je bio da fondacija ne pripada niti Povjerenstvu za raspodjelu sredstava niti �lanovima fondacije... ve� cjelokupnoj zajednici koja za nju zahtjeva "vrhunsku brigu." O fondaciji su po�eli razmišljati na potpuno novi na�in, sada su je vidjeli kao "razvojnu banku zajednice." Nau�ili su da je dnevni red svakog sastanka podlo�an promjenama, da im je struktura previše razra�ena (tj. da imaju previše hijerarhijskih razina i/ili organizacijskih odjela – op. red.) i da ljudi stalno mogu u�iti jedni od drugih.
Juanita Brown je va�nost dijaloga opisala rije�ima: "...strateški dijalog se mora temeljiti na pretpostavci da dionici svakog sistema ve� posjeduju mudrost i kreativnost potrebnu za savladavanje �ak i najte�ih izazova. 'Zajednica propitivanja' mo�e se protegnuti izvan organizacijskih granica i obuhvatiti sindikate, potroša�e, dobavlja�e i druge dionike i postati na taj na�in 'dinami�ki i samo-osna�uju�i' proces koji poma�e stvoriti i oja�ati 'zajednice posve�enosti' za koje Fred Kofman i Peter Senge tvrde da �ine pokreta�ku snagu u�e�e organizacije."
Organizacija koja u�i, napisao: Kai Larsen et al.
© Kai Larsen, 1996 For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Kai Larsen.
Uredio: Marko Lu�i�
Dvadeseto stolje�e obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menad�erima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Po�etkom prošloga stolje�a dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menad�ment, nakon �ega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost