Iako se u tekstu pretežno navode ideje Petera M. Sengea, također se pozivamo i na druge eksperte organizacijskog razvoja: Chrisa Argyrisa, Juanitu Brown, Charlesa Handya i druge. Sve njih spaja nepokolebljiva vjera u prirođenu sposobnost ljudi i organizacija za kontinuiranu promjenu. Promjena je, prema njihovom tumačenju, neizbježno sredstvo za povećanje efikasnosti i efektivnosti... zahtijeva otvorene komunikacijske kanale, osnaživanje članova zajednice i kulturu suradnje.
Koncept učeće organizacije također zahtijeva aktivno kreiranje promjene, otvorenu komunikaciju članova, osnaženo osoblje koje se odgovorno koristi delegiranom moći, spremno na suradnju s kolegama na svim hijerarhijskim razinama.
OSOBNO USAVRŠAVANJE
Osobno usavršavanje je prema Sengeu temeljna disciplina neophodna za izgradnju učeće organizacije koja se odnosi na individualno učenje. "Organizacije ne mogu učiti sve dok njihovi članovi ne započnu učiti," kaže Senge. Komponente discipline osobnog usavršavanja jesu:
1.definiranja pojedinačnih ciljeva;
2.objektivno procjenjivanja trenutačne situacije, tj. " udaljenosti od postavljenih ciljeva";
Potrebno je istaknuti da riječ "cilj" u kontekstu osobnog usavršavanje nema jednako značenje kao u drugim tekstovima o menadžmentu, gdje se obično koristi u kontekstu definiranja dugoročnih i kratkoročnih ciljeva. Dostizanje dugoročnih ciljevi obično se planira u roku od tri do pet godina. U kontekstu osobnog usavršavanja, "cilj" kojeg pojedinac želi dostići je znatno udaljeniji u vremenu... zahtijeva cjeloživotnu posvećenost. Ponekad, cijeli životni vijek nije dostatan da bi se postigao takav cilj. Točniji termin za pojašnjenje tog "cilja" bila bi vizija.
Organizacija koja uči, napisao: Kai Larsen et al.
© Kai Larsen, 1996 For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Kai Larsen.
Uredio: Marko Lučić
Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost