Cjeloživotno učenje Senge često pojašnjava pričom o Antoniu Stradivariu koji je želio iz svoje violine dobiti osobitu melodiju. Stradivari je cijeli svoj život posvetio tom "osobitom zvuku." Stalno je unapređivao kvalitetu svojih violina i tako stvorio proizvode koji se i danas smatraju iznimno kvalitetnima. Nažalost, nikada nećemo doznati da li je osjetio potpuno zadovoljstvo posljednjom violinom koju je izradio. Upoznat sa njegovom opsesijom i stalnom potragom za "iznimnim zvukom", Senge pretpostavlja da nije...

Proces kontinuiranog unapređivanja Senge naziva generativno učenje. Jaz između sadašnjosti i očekivane, željene budućnosti naziva kreativnom tenzijom. Kreativnu tenziju Senge pojašnjava metaforom gumene vrpce koja obavija ruke spojene dlanovima. Gornja ruka predstavlja željenu budućnost a donja sadašnjost. Tenzija koja se javlja napinjanjem vrpce (tj. određivanjem željene budućnosti – op. red.) pokreće kreativnost i "vuče" prema gore. Kreativnost se javlja u situacijama nezadovoljstva pojedinca sadašnjom situacijom (okolnostima) i njegovom željom da situaciju (okolnosti) promijeni.

Sljedeći aspekt osobnog usavršavanja je sposobnost pojedinca za jasnim procjenjivanjem trenutne stvarnosti, gdje je naglasak na riječi "jasno." Osoba mora biti sposobna jasno i objektivno procijeniti stvarnost, bez pristranosti i pogrešnog razumijevanja što će joj omogućiti uvid u trenutna ograničenja.

Kreativne osobe znaju da život uvijek stvara ograničenja pa ih zato ona neće pokolebati na putu ostvarenja vlastite vizije. Kreativnost u stvari znači "koristiti ograničenja za stvaranje koristi" ( P. Senge).

Osobe koje prakticiraju osobno usavršavanje uočavaju i druge promjene u načinu svog razmišljanja: uče u jednakoj mjeri koristiti razum i intuiciju u procesu stvaranja. Postaju sistemski mislioci sposobni uočiti složene povezanosti koje ih okružuju. Na taj način, osjećaju se sve više povezani sa cjelinom. Upravo su takve karakteristike zaposlenika potrebne na svakoj organizacijskoj razini da bi organizacija, kao cjelina, mogla učiti. (P. Senge)

Komentar

Nataša Rupčić

Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost

pročitaj...