Tradicionalni menadžeri oduvijek su smatrali da moraju "znati", da moraju imati odgovore bitne za funkcioniranje i razvoj organizacije. Suprotno tome, menadžeri u učećoj organizaciji se oslanjaju na osoblje jer "djelatnici imaju rješenja za sve probleme." Posao i zadatak menadžera u učećoj organizaciji je stoga potpuno drugačiji nego li u tradicionalnoj... moraju biti "učitelji i treneri koji pomažu u oslobađanju kreativne energije zaposlenika. Sinergijsko učenje pojedinaca dovodi na kraju do organizacijskog učenja." (P.Senge: The Leader's New Work)


MENTALNI MODELI

Mentalni modeli su druga od pet Sengeovih disciplina učeće organizacije koja se uglavnom temelji na radovima Chrisa Argyrisa i njegovih kolega sa Harvard University. Mentalni model je "osobni pogled na svijet u kojem živimo... model koji stvara okvir za kognitivne procese u našem umu." Drugim riječima, mentalni model determinira način našeg razmišljanja a zatim i djelovanja. Način funkcioniranja mentalnih modela se može pronaći u knjizi Peta disciplina u praksi. U jednoj od opisanih vježbi, sudionici konferencije igraju igru obaranja ruke. Rečeno im je da je pobjednik "onaj koji spusti ruku partnera na stol."Nadalje, broji se koliko puta je partnerova ruka dotaknula stol. Sveukupni pobjednik će biti onaj igrač koji sakupi najviše pobjeda (najviše puta spusti ruku partnera na stol). Većina igrača bori se za pobjedu, nadmeće se sa protivnikom. Njihov mentalni model im govori da postoji samo jedan pobjednik u igri i da se pobjednikom postoje kada protivnikovu ruku spustimo na stol prije nego li on to učini nama. Argyris takve mentalne modele naziva "pogrešnim."

Alternativni model prezentira okvir u kojem oba partnera mogu pobijediti. Prestanu li se opirati jedan drugome, mogu zajednički raditi na stalnom kretanju njihovih spojenih ruku naprijed i natrag. Na taj način, obojica pobjeđuju i to više puta... Konačni rezultat pozitivan je za oba partnera, što nije bio slučaj kada su se nadmetali.

Argyris tvrdi da je većina naših mentalnih modela uglavnom "pogrešna." Nadalje, tvrdi da svaka osoba posjeduje svoje vlastite "teorije akcije" skup pravila koje koristimo u svom ponašanju i u interpretiranju ponašanja drugih ljudi. Međutim, obično se ne pridržavamo vlastitih proklamiranih "teorija akcije." Stvarno ponašanje ljudi sukladno je "teoriji-u-upotrebi" koju obilježava:

Komentar

Nataša Rupčić

Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost

pročitaj...