1.ostvarivanje jednostrane kontrole;
2.maksimizacija pobjeda i minimalizacija poraza;
3.potiskivanje negativnih osjećaja;
4.inzistiranje na racionalnosti pod kojom ljudi podrazumijevaju definiranje jasnih ciljeva i procjenjivanje vlastitog ponašanja u odnosu na dostizanje ili nedostizanje tih ciljeva. (C. Argyris)
Ljudi se ponašaju na opisani način kako bi izbjegli neugodnosti i prijetnje. Argyris nadalje tvrdi da ljudi uglavnom prakticiraju "defanzivno rezoniranje", pa to čine i organizacije u kojima oni djeluju. Zbog izbjegavanja neugodnosti i prijetnji, organizacije blokiraju i učenje. Objektivno promatranje svijeta glavni je preduvjet za proces učenja.
Argyris vjeruje da se ljudsko djelovanje temelji na "ljestvici zaključivanja" koja nastaje na sljedeći način:
1.osoba nešto promatra... npr. ponašanje, dijalog, ili slično. Tako prikupljeni podaci postaju prva prečka na ljestvama;
2.u drugom koraku osoba na prikupljene podatke primjenjuje osobne teorije i na taj način stvara sljedeću prečku na ljestvama;
3.daljnje prečke se generiraju iz osobnih pretpostavki, zaključaka i uvjerenja o stvarnosti svijeta kao i iz akcija koje smo odlučili poduzeti;
Kretanjem prema vrhu ljestvi, naše misli postaju sve apstraktnije. Nažalost, "pogrešni" mentalni modeli obično uzrokuju pogreške u procesu apstrahiranja što posljedično dovodi i do neprimjerenih akcija. Cijeli proces postaje krug koji se ciklički ponavlja i uzrokuje ponavljanje i povećanje pogreške. Tako stečena uvjerenja i postavke koristimo kao filtar podataka koje smo spremni razmotriti u sljedećoj situaciji na koju nailazimo. Stoga smo u startu hendikepirani svaki puta kada pokrenemo ljestvicu zaključivanja za neku novu situaciju." (Argyris, 1993; Senge 1994)
Argyris vjeruje da se ljudi mogu naučiti prepoznati "greške" vlastitih mentalnih modela. Jedan od načina da se to postigne jeste tehnika "lijevog stupca."
Organizacija koja uči, napisao: Kai Larsen et al.
© Kai Larsen, 1996 For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Kai Larsen.
Uredio: Marko Lučić
Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost