Organizacijski razvoj je usmjeren na ljudsku stranu organizacije. Vjeruje se da će pojedinci koji mogu sami kontrolirati vlastiti rad biti zadovoljniji i samim time produktivniji. U znanosti organizacijskog razvoja takvo postupanje se naziva osnaživanje zaposlenika (eng. empowerment). Pretpostavlja se da se udruživanjem osnaženih zaposlenika u tim dobivaju izvanredni konačni rezultati. French i Bell navedenu pretpostavku komentiraju na sljedeći način: " ...fundamentalna je pretpostavka organizacijskog razvoja da su radni timovi temeljni stupovi svake organizacije. Prema drugoj fundamentalnoj pretpostavci timovi moraju upravljati svojom kulturom, procesima, sistemima i odnosima žele li biti efektivni u svom djelovanju. Teorija, istraživanja i praksa se slažu da timovi zaista jesu dio temelja organizacijskog razvoja."
Karakteristike uspješnih timova
Intervencije u sferi organizacijskog razvoja možemo podijeliti u dvije osnovne grupe:
1.dijagnoza;
2.aktivnosti i procesi;
Stvaranje timova (eng. team building) jedna je vrsta procesnih intervencija. French i Bell timove i radne grupe drže "fundamentalnim organizacijskim elementima" i "najvažnijom polugom za unapređenje funkcioniranja organizacije." Istraživanja provedena na tu temu tražila su zajedničke karakteristike uspješnih timova, od biznisa do pobjedničkih nogometnih momčadi i medicinskih timova. Larso i LaFasto izolirali su osam karakteristika koje se čine uvijek prisutnima. Navodimo ih redom:
-jasan, uzvišeni cilj;
-struktura tima koja podržava ostvarivanje željenih rezultata;
-kompetentni članovi;
-zajednička posvećenost;
-klima suradnje;
- norme izvrsnosti
-izvanjska podrška i priznanje;
-principijelno vodstvo;
Organizacija koja uči, napisao: Kai Larsen et al.
© Kai Larsen, 1996 For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Kai Larsen.
Uredio: Marko Lučić
Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost