Lippit definira timski rad u kontekstu sposobnosti grupe da savlada probleme na koje nailazi. Kvaliteta timskog rada u grupi je vidljiva kroz:
1.sposobnost grupe da preispituje svoje postupke sa ciljem kontinuiranog unapređivanja timskog rada (interakcije u grupi, međuljudski odnosi, ciljevi grupe, komunikacija);
2.ostvareni stupanj povjerenja i otvorenosti u komunikaciji i odnosima (visoka tolerancija prema drugačijim mišljenjima i osobnostima);


Stvaranje timova i timsko učenje

Učeća organizacija suvremeni je koncept organizacijskog razvoja. Peter Senge timove također smatra ključnom jedinicom unutar koje se odvija učenje u organizaciji. Prema Sengeu, timsko učenje je: "...proces usklađivanja i razvoja sposobnosti tima za dostizanje rezultata koje njegovi članovi istinski žele ostvariti. Timsko se učenje temelji na disciplini stvaranja zajedničke vizije i na disciplini osobnog usavršavanja pošto se sposobni timovi uvijek sastoje od sposobnih pojedinaca."

Senge nadalje navodi komponente timskog učenja, od kojih je prva i najvažnija dijalog. Na temelju osobnih razgovora sa uglednim fizičarom, Davidom Bohmom, Senge identificira tri uvjeta neophodna za nesmetano odvijanje dijaloga:
1.sudionici u dijalogu moraju "suspendirati svoje pretpostavke";
2.sudionici se moraju međusobno poštivati i uvažavati;
3.nužna je prisutnost moderatora (barem u periodu dok tim ne razvije vještine) "koji održava kontekst dijaloga";

Bohm tvrdi da "....hijerarhija, koju je teško izbjeći u organizacijama, uništava dijalog." Suspendirati pretpostavke je također izuzetno teško, ali u isto vrijeme neophodno želimo li preoblikovati naše razmišljanje o stvarnosti.

Stvaranje tima prethodi timskom učenju. 1970. godine psiholog B.W.Tuckman identificirao je 4 faze kroz koje tim mora proći da bi bio uspješan:
1.Formiranje - faza u kojoj članovi tima stvaraju odnose, privikavaju se jedni na druge. U ovoj fazi rezultati rada su minimalni;
2.Sukobljavanje - stresno razdoblje definiranja uvjeta pod kojima će grupa djelovati;
3.Normiranje - razdoblje prihvaćanja uloga, razvoja osjećaja zajedništva i slobodne razmjene informacija;
4.Izvođenje - razdoblje dostizanja optimalne produktivnosti, kvalitete, donošenja odluka, alokacije resursa i međuljudske međuovisnosti;

Komentar

Nataša Rupčić

Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost

pročitaj...