Dvadeseto stolje�e obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menad�erima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Po�etkom prošloga stolje�a dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menad�ment, nakon �ega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnosti zapadnih kompanija osamdesetih godina prošloga stolje�a i ja�anje japanskih korporacija potaknulo je teorijsko izu�avanje pristupa koji se temeljio na naglašavanju kulture i izvrsnosti. Me�utim, naglašavanje organizacijske kulture tako�er nije pomoglo u rješavanju problema stjecanja izvrsnosti budu�i da se izvrsnost sve manje temelji na raspolo�ivim resursima.
Navedeni teorijski koncepti imali su izniman utjecaj na na�in upravljanja organizacijama, iako neki teoreti�ari tvrde da se radilo tek o primjeni najnovije mode u znanosti o upravljanju. Iako se zrnce istine mo�e na�i u tezi da su menad�eri slijedili nove teorijske trendove zbog njihove pomodnosti, ipak treba uzeti u obzir da je interes za navedene teorijske pristupe u prvom redu bio potaknut te�njom i potrebom za svladavanjem organizacijskih slabosti i suzbijanjem vanjskih prijetnji.
Postizanje odr�ivih konkurentskih prednosti, odnosno stjecanje izvrsnosti u suvremenih uvjetima poslovanja obilje�enih globalizacijom, internacionalizacijom i dominacijom informacijske i komunikacijske tehnologije u osnovi po�iva na znanju. Ta je spoznaja potaknula izu�avanje teorije temeljene na organizacijskom u�enju. Iako se interes za organizacijsko u�enje pojavio ve� pedesetih godina prošloga stolje�a, taj se pristup u organizacijskoj praksi po�eo spominjati tek devedesetih godina u radovima Sengea i Pedlera. Iako se ovom pojmu u posljednjih nekoliko godina pridaje velika pozornost, on i nadalje izmi�e jasnom odre�enju. Razlog tomu mo�e se na�i i u preklapanju dva koncepta: organizacijskoga u�enja i organizacije koja u�i. Naizmjeni�no korištenje ova dva pojma pridonosi pogrešnom razumijevanju procesa u�enja i umanjenju njegova u�inka u organizacijama.
ZAJEDNI�KA VIZIJA Što u stvari zna�i "zajedni�ka vizija?" Zajedni�ka vizija po�inje sa pojedincem. Individualna vizija je nešto što za tu osobu predstavlja neospornu istinu. Kroz povijest nailazimo na mnoge osobe sa sna�nom vizijom koje pamtimo sve do današnjih dana. Jedan od primjera je John Brown i njegova vizija svetog rata protiv ropstva koja je kulminiral