Na koji način se pojedinca uključuje u viziju organizacije? Senge tvrdi da se vizija "ne može prodati." Da bi vizija bila "zajednička" pojedinci moraju biti uključeni... i zatim samovoljno odlučiti o participaciji u procesu. Jednom kada je stvorena, zajednička vizija organizacije postaje pokretačka snaga za promjene zbog "kreativne tenzije" koju stvara. (Senge, 1990.) Kreativna tenzija odnosi se na jaz između zajedničke vizije i sadašnjosti i predstavlja pokretačku snagu koja posvećene članove organizacije vodi prema zajedničkom cilju.

Vizija ranije spomenutog Johna Browna odnosila se na oslobađanje robova. Očito je da ona nije nastala izolirano u njegovom vlastitom umu, već dijeljenjem, iz pojedinačnih vizija robova koji su sanjali o slobodi. Bez pojedinačnih vizija slobode, Brownova vizija ne bi postojala. Osjećaj zajedničke vizije robovima je davao hrabrost u borbi... ginuli su žrtvujući svoje živote ne za Browna već za viziju slobode.


SISTEMSKO RAZMIŠLJANJE

U listopadu 1994. godine, Brian Dumaine je u časopisu Fortune Petera Sengea nazvao "Mr. Learning Organization." Zašto se baš Senge spominje kao "intelektualni i duhovni predvodnik" znanstvenog polja kojeg su obilježili i mnogi drugi autori? Vjerojatni razlog za takve procjene je Sengeov doprinos u smislu pridodavanja originalne i moćne paradigme pod nazivom "sistemsko razmišljanje" korpusu znanja menadžmenta. Ta se paradigma temelji na primatu cjeline nad dijelovima - antitezi tradicionalnog koncepta učenja u zapadnjačkim kulturama.

Čovječanstvo je napredovalo kroz povijest, svladavalo fizički svijet i razvijalo znanost korištenjem metode analize za razumijevanje i izučavanje problema. Metoda analize pretpostavlja rastavljanje problema na sastavne dijelove, proučavanje tih dijelova i na temelju toga donošenje zaključaka o funkcioniranju cjeline. Prema Sengeu, takav linearan i mehanicistički način gledanja postaje sve neefektivniji u rješavanju kompleksnih problema današnjice zato što kompleksne probleme obilježava nelinearna uzročna povezanost.

Komentar

Nataša Rupčić

Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost

pročitaj...