Suprotno navedenom, kod cirkularne kauzalnosti varijable stalno mijenjaju uloge: sad su uzrok i odmah zatim posljedica u odnosu na drugu varijablu. Današnjim kompleksnim svijetom dominira cirkularna kauzalnost, istinske egzogene sile veoma su rijetke. Primjer iz ekonomije: stanje gospodarstva utječe na nezaposlenost koje zatim djeluje na stanje gospodarstva. Svijet u kojem živimo sve je više povezan, endogene kauzalne povratne veze determiniraju ponašanje važnih varijabli društvenog i gospodarskog sistema.

Prema tome, današnja fragmentacija značajna je kulturalna disfunkcija društva. (Kofman i Senge) Razumijevanje izvora i rješenja modernih problema zahtijeva napuštanje linearnog i mehanicističkog načina razmišljanja i njegovu zamjenu ne-linearnim i organskim razmišljanjem poznatijim pod nazivom sistemsko razmišljanje: načinom razmišljanja koje daje primat cjelini u odnosu na dijelove.


Primat cjeline

David Bohm uspoređuje pokušaje kojima se cjelina nastoji objasniti spajanjem dijelova sa pokušajem ponovnog sastavljanja razbijenog ogledala... i tvrdi da je to jednostavno neizvediv podvig.

Kofman i Senge o tome govore: "...inherentna karakteristika sistema je da on ne može biti shvaćen kao funkcija njegovih izoliranih komponenti. Prvo, ponašanje sistema nije ovisno o funkcioniranju njegovih dijelova već o međusobnim interakcijama dijelova. Drugo, da bi razumjeli sistem moramo razumjeti način na koji se on uklapa u sistem višega reda. Treće i najvažnije, komponente se ne bi smjelo promatrati kao elementarne dijelove. Definiranje komponenti u cijelosti ovisi o promatranoj perspektivi i svrsi što znači da "dio" nije intrinzična karakteristika "stvarnog" koje promatramo."

U svojoj knjizi Peta disciplina Senge je identificirao nesposobnosti za učenje koje onemogućavaju sistemsko razmišljanje:
1. "moj položaj – to sam ja";
2. "neprijatelj je negdje vani";
3. "iluzija preuzimanja odgovornosti";
4. "fiksiranje na događaje";
5. "parabola o kuhanoj žabi";
6. "privid učenja iz iskustva";

Komentar

Nataša Rupčić

Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost

pročitaj...