Učenje u organizacijama
Kada prihvatimo ideju da sistemsko mišljenje, potičući ljude da se fokusiraju na cijeli sistem, može unaprijediti individualno učenje, tada moramo prihvatiti i zaključak kako je ono još značajnije za organizacije.
Obrasci odnosa (ili sistemi) izvedenica su mentalnih modela pojedinaca, odnosno njihove percepcije o načinu međusobne interakcije značajnih komponenti sistema. Različiti ljudi imaju prirodno različitu percepciju o tome koje su komponente sustava važne i na koji se način međusobno odnose. Da bi došlo do organizacijskog učenja pojedinci u organizacijama moraju biti spremni i osposobljeni za otkrivanje svojih mentalnih modela, za njihovo međusobno uspoređivanje, za rasprave o razlikama kako bi postigli zajedničku percepciju obilježja sustava.
Usklađivanje mentalnih modela upućuje na izgradnju zajedničke vizije kao što je i spomenuto u prvom dijelu ovog članka. Moguće je da kvalitetni razgovori pojedinaca dovedu do stvaranja zajedničke vizije, no, zbog velike kompleksnosti problema, obično je potrebno korištenje dodatnih vještina i alata razvijenih od strane sistemskih mislioca. Bilo da se koriste jednostavni (dijagrami) ili kompleksni alati (kompjutersko modeliranje) oni su vitalni instrumenti u stvaranju zajedničke vizije.
Timsko učenje (ili organizacijsko učenje) ostvarivo je u situacijama kada grupa ljudi koja djeluje unutar nekog sistema dijeli zajedničku viziju o tome koje su komponente tog sistema i kako se one međusobno odnose. U prvom trenutku ljudi uče jedan od drugoga u procesu dijeljenja različitih perspektiva. Mnogi su organizacijski problemi rješivi jednostavnim usklađivanjem perspektiva. Kooperacija je primjer učenja kojim pojedinci uočavaju pripadnost istom sistemu.
Učenje se nastavlja testiranjem zajednički stvorene vizije. U uvjetima visoke kompleksnosti okoline, snažna zajednička vizija omogućava članovima organizacije provjeru njihovih pretpostavki, traženje poluge i testiranje različitih politika. Navedena razina učenja obično zahtijeva korištenje specijalizirane tehnike sistemskog razmišljanja: simulacije. Ako su problemi sa kojima se organizacija suočava iz domene prethodno proučenih obrazaca, primjena sistemskih arhetipova može polučiti zadovoljavajuće rezultate.
Organizacija koja uči, napisao: Kai Larsen et al.
© Kai Larsen, 1996 For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Kai Larsen.
Uredio: Marko Lučić
Dvadeseto stoljeće obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menadžerima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Početkom prošloga stoljeća dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menadžment, nakon čega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost