Kvalitetno sistemsko razmišljanje zahtijeva korištenje kombinacije krugova pojačavajućih i uravnotežujućih povratnih veza, kao i preciznu identifikaciju kašnjenja. Kompleksni sistemi se sastoje od višestrukih, međusobno isprepletenih povratnih veza. Ponašanje varijabli unutar tih sistema vrlo često je razumljivo jedino uz pomoć simulacija. Prije nego što proučimo simulacije razmotrimo određene arhetipske strukture koje susrećemo u životu i čije je ponašanje već poznato.


Sistemski arhetipovi

Različite sistemske strukture ili obrasce odnosa često susrećemo u svakodnevnom djelovanju. Neke su od njih identificirane i proučene kao i njihove poluge. Senge ih navodi u Petoj disciplini:
1.Uravnotežujući proces s kašnjenjem;
2.Granice rasta;
3.Prebacivanje tereta;
4.Erozija ciljeva;
5.Eskalacija;
6.Uspjeh uspješnima;
7.Tragedija zajedničkog dobra;
8. Rješenja koja promašuju;
9.Rast i nedovoljno investiranje;

Korištenjem sistemskih arhetipova olakšava se pronalaženje poluga, komponente u sistemu sa najvećim potencijalom promjene. Također se olakšava identifikacija i izbjegavanje simptomatičnih rješenja stvarnih problema. U situacijama kada je promatrani sistem kompleksan, izgrađen od različitih, međusobno isprepletenih struktura, preporuča se izrada modela kojima se simulira ponašanje i provjeravaju pretpostavke o njegovom ponašanju.