Kvalitetno sistemsko razmišljanje zahtijeva korištenje kombinacije krugova poja�avaju�ih i uravnote�uju�ih povratnih veza, kao i preciznu identifikaciju kašnjenja. Kompleksni sistemi se sastoje od višestrukih, me�usobno isprepletenih povratnih veza. Ponašanje varijabli unutar tih sistema vrlo �esto je razumljivo jedino uz pomo� simulacija. Prije nego što prou�imo simulacije razmotrimo odre�ene arhetipske strukture koje susre�emo u �ivotu i �ije je ponašanje ve� poznato.
Sistemski arhetipovi
Razli�ite sistemske strukture ili obrasce odnosa �esto susre�emo u svakodnevnom djelovanju. Neke su od njih identificirane i prou�ene kao i njihove poluge. Senge ih navodi u Petoj disciplini:
1.Uravnote�uju�i proces s kašnjenjem;
2.Granice rasta;
3.Prebacivanje tereta;
4.Erozija ciljeva;
5.Eskalacija;
6.Uspjeh uspješnima;
7.Tragedija zajedni�kog dobra;
8. Rješenja koja promašuju;
9.Rast i nedovoljno investiranje;
Korištenjem sistemskih arhetipova olakšava se pronala�enje poluga, komponente u sistemu sa najve�im potencijalom promjene. Tako�er se olakšava identifikacija i izbjegavanje simptomati�nih rješenja stvarnih problema. U situacijama kada je promatrani sistem kompleksan, izgra�en od razli�itih, me�usobno isprepletenih struktura, preporu�a se izrada modela kojima se simulira ponašanje i provjeravaju pretpostavke o njegovom ponašanju.
Organizacija koja u�i, napisao: Kai Larsen et al.
© Kai Larsen, 1996 For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Kai Larsen.
Uredio: Marko Lu�i�
Dvadeseto stolje�e obilovalo je pristupima i teorijama o upravljanju organizacijama koje su menad�erima nudile tzv. "tajnu uspjeha." Po�etkom prošloga stolje�a dominantna teorija bila je Taylorov znanstveni menad�ment, nakon �ega je tridesetih godina slijedio tzv. Pokret ljudskih odnosa. Šezdesetih godina pojavila se tzv. kontingencijska teorija. Zaostajanje u konkurentnost