Građani sustava

Peter M. Senge Peter M. Senge, predsjednik SoL-a, Society for Organizational Learning, profesor na MIT Sloan School of Management i partner u tvrtki Innovations Associates Inc. Autor je kapitalnog djela Peta Disciplina, osoba koju stručna javnost drži "jednim od petorice najutjecajnijih ljudi u povijesti menadžmenta".

U jesen 2002. godine članica uprave World bank Mieko Nishimizu zamoljena je da u sklopu proslave 50. obljetnice ulaska Japana u Bretton Woodski međunarodni monetarni sustav, uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, u svojoj domovini održi govor. Nishimizu je s prisutnima podijelila tada svoje osobno razumijevanje težine problema svjetskog siromaštva iznijevši pritom vlastitu perspektivu globalne situacije. Pri kraju govora u nekoliko je rečenica sjajno sažela intenzitet povijesnog vremena u kojem živimo:

U ovom trenutku, budućnost nam se čini posebno neizvjesnom i stranom. Od prošlosti se najočitije razlikuje po tome što je sama Zemlja postala relevantnom jedinicom za njezino oblikovanje. Diskriminirajuća pitanja koja oblikuju budućnost u osnovi su uvijek globalne prirode. Svi mi, stanovnici ovog planeta, neizbježno sudjelujemo u mreži uzajamnih povezanosti: uzajamnog ekosustava, uzajamnog kretanja informacija, ideja, ljudi, kapitala, dobara i usluga te uzajamnog mira i sigurnosti. Istinski smo povezani zajedničkim tkanjem sudbine na planetu Zemlji.

Poticaji za izgradnjom i unapređivanjem sposobnosti organizacijskog učenja uvijek su tradicionalno dolazi od strane onih pojedinaca koji organizacijskim promjenama nastoje pristupiti na učinkovitiji način; od ljudi koji poduzeća nastoje učiniti fleksibilnijima i otvorenijima na prilagodbe; od onih koji čvrsto vjeruju da povećanje financijskog kapitala isključivo proizlazi iz rasta ljudskog i društvenog kapitala. Međutim, danas sve više svjedočimo formiranju nove skupine izvanjskih motivatora nastalih buđenjem svijesti o našoj "zajedničkoj sudbini na planeti" i sve jasnijim razumijevanjem činjenice kako smo dobrano zagazili u duboke i kompleksne izazove na području društvenih promjena i organizacijskog učenja. Osobno vjerujem kako će realni poticaji za korištenje pristupa organizacijskog učenja u bliskoj budućnosti nastajati upravo ispreplitanjem navedenih dviju sila: intrinzičnih poticaja za povećanjem financijskog kapitala kroz rast i razvoj ljudskih potencijala te izvanjske motivacije u smislu osvještavanja potrebe da svi zajedno nešto učinimo na rješavanju gorućih problema globalne prirode.

Svaka organizacija na ovom svijetu komponenta je (dio) šireg sustava - industrije, nacionalnog gospodarstva, svjetskog gospodarstva – odnosno neke šire zajednice i šireg živućeg sustava. U tom smislu nije logično misliti, iako se to često dešava, kako je moguće ostvariti blagostanje nekog poduzeća neovisno o tome u kakvom je stanju industrija, društvo i priroda u kojem ono djeluje i o kojima na koncu ovisi. U prošlosti su poduzeća te šire sustave uzimala "zdravo za gotovo" što se danas polako ali sigurno mijenja. Porastom svjesnosti o tome da organizacije, na pojedinačnoj i kolektivnoj razini, snažno utječu na te iste šire sustave posljedice tog odnosa u mnogome su dobile na značaju. Neki od tih utjecaja kristalno su jasni, poput situacije kada se proizvodni pogon tvrtke preseli na novu lokaciju i time prouzroči veliku nezaposlenost u gradu ili kada primjerice elektrana ispušta dušikove i sumporne okside u atmosferu. Međutim, mnogi drugi, također veoma značajni utjecaji nastali u mreži sustavnih poveznica većinom ostaju neprimijećeni.