Istoga dana dr. Schmidt je na izlasku iz svoje ordinacije susreo pacijenta koji mu je izravno poručio: "Doktore, pod velikim ste stresom. Nemate dovoljno vremena za mene". Kada se vratio kući, njegovo se razočaranje dodatno pojačalo nakon što mu je njegova desetogodišnja kćerka prišla rekavši: "Tata, nikada te nema kod kuće. Uopće te ne vidim".

Od toga dana dr. Schmidt je započeo intenzivne razgovore s kolegama o tome na koji bi način mogli promijeniti poražavajuću situaciju. Složili su se kako je sustav hitne medicinske pomoći glavni izvor frustracija i financijskih gubitaka. Ali, kako je jedan od njih rekao, i mjesto gdje "počinješ osjećati regiju kao cjelinu". Iz ovih dijaloga nikla je mreža liječnika, pacijenata, državnih i drugih službenika koji su se posvetili opsežnim promjenama sustava zdravstvene skrbi započetim reorganizacijom regionalnog sustava hitne pomoći.

"Najdramatičnija promjena odnosi se na varijablu prigovori pacijenata koji su pali gotovo na nulu", rekao je dr. Peter Eckert, pročelnik regionalnog nadzornog odbora, "što je u potpunoj suprotnosti s drugim regijama gdje ćete naići na pozamašan broj žalbi i sudskih tužbi". S padom broja pritužbi pacijenata smanjili su se i mnogi troškovi. Primjerice, smanjilo se korištenje ambulantnih kola (dok se u usporedivim regijama povećalo), a lokalne bolnice u noćnoj smjeni sada trebaju upola manje liječnika nego u prijašnjem sustavu.



Tekst u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...