Potrošači su u sve većoj mjeri svjesni kompleksnih trendova pa radi toga pritišću kompanije kako bi koristile tehnologije koje jamče održivost. Odgovornost se prebacuje na tvrtke sa zahtjevom da proanaliziraju sve etape u procesu dobave hrane. Potražnja za organskom i održivo - proizvedenom hranom sve više raste potičući tako velike strukturalne napetosti: između opsega zahtijevane svjetske proizvodnje s jedne strane te društveno i ekološko neodržive poljoprivredne prakse s druge strane.

Promicanjem alternativnih procesa poljoprivredne proizvodnje potencijalno se mogu zanemariti važna društveno-ekonomska pitanja, poput slobodnog pristupa tržištu za potrošače, egzistencije farmera i njihovih obitelji te socijalnih prava radnika. Zaid Hassan sažeto objašnjava logiku problema prehrambenog sustava:

Temeljni ciklus prehrambenog sustava na zapadu, etabliran tijekom posljednjih pedeset godina, izgleda otprilike ovako: sustav obilježava polagano povećavanje potražnje za hranom nakon čega, kao odgovor proizvođača, dolazi do hiperproizvodnje i posljedično tome, do prekomjerne ponude poljoprivrednih dobara na tržištu; prerađivači hrane kupuju te proizvode i pri tome se udružuju kako bi potrošačima ponudili najnižu cijenu; raste opseg kultura koje se uzgajaju na velikim farmama što male farmere ostavlja bez posla; maloprodajna cijena hrane opada; mali proizvođači kontinuirano propadaju; porast gradske populacije potiče stalni i kontinuirani porast potražnje za hranom. To je dominantna logika prehrambenog sustava koja pokreće obrasce u pozadini. Jedan je kritičar o tome rekao: "Farmeri u sve većoj mjeri postaju tek puki proizvođači sirovine za divovski sustav proizvodnje hrane. Oni više nisu, ni na koji način, proizvođači hrane".



Tekst u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...