Kada na konferencijama i seminarima za lidere i menadžere ispričamo priču Takeharua Jingujia, često nailazimo na nevjericu. Jedan nam je menadžer nedavno rekao kako su takva pretjerivanja i mitovi štetni za načelo održivosti: "Jednostavno ne mogu vjerovati da se populacija plavorepe tune smanjila za 90 %!"

No, plavorepa tuna predstavlja samo vrh ledenjaka. Prema istraživanju Sveučilišta Stanford, pretjerani izlov ribe mogao bi do 2048. godine kompletno ukloniti morsku hranu s naših jelovnika. "Ne uspijemo li korjenito promijeniti način upravljanja oceanskim vrstama i učiniti ih učinkovitim ekosustavom, ovo će [XX.] stoljeće biti posljednje stoljeće divne morske hrane", napomenuo je morski biolog Stephen Palumbi sa Sveučilišta Stanford.

Naglo smanjenje količine dostupnih prirodnih resursa sve više utječe na poduzeća u svim industrijskim granama na svim kontinentima. Iako se ovoj temi već duže vrijeme pridaje posebna pažnja, u posljednjih nekoliko godina međunarodne organizacije poput World Wildlife Funda ponovno su izrazile svoju zabrinutost zbog sve brže degradacije prirodnih resursa. Izvješće ove organizacije pod nazivom Živi planet upozorava kako je "tekuća financijska kriza pravi povjetarac u usporedbi s prijetećom ekološkom olujom". No, dok je sve manja dostupnost određenih resursa, primjerice nafte, predmet intenzivnih rasprava, o drugim se podatcima rjeđe govori. Čak i letimičan pregled novijih istraživanja ukazuje na snažne i jasne trendove na planetarnoj razini:

1. Zalihe pitke vode u znatnoj su disproporciji s potražnjom, naročito u Aziji, Africi i Europi. Procjenjuje se da 1,1 milijarda ljudi nema osigurane izvore pitke vode, dok 2,6 milijardi ljudi nema odgovarajuće sanitarne uvjete, a 1,8 milijuna svake godine umire od bolesti probavnog sustava, uključujući 90 % djece mlađe od 5 godina koji se zaraze vodom prenosivim bolestima.

Tekst u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...