Duhovnost, sa svojom svjesnošďż˝u, vizijom, istinom, hrabrošďż˝u, dharmom (ispravnim djelovanjem), ljubavi, mirom i drugim apstraktnim kategorijama izvan je kontrole i domašaja osjetila i racionalnog uma, što tradicionalne lidere još uvijek plaši. Zbog svega toga oni i dalje neumorno ustrajavaju na apsurdnoj i uzaludnoj vjeďż˝bi pokušavajuďż˝i iz dana u dan kljuďż˝ne kategorije liderstva i menadďż˝menta dokuďż˝iti umom i akademskim znanjem. A to je kao da slijepac razmišlja o svjetlosti - o ďż˝emu on uopďż˝e moďż˝e razmišljati? On moďż˝e biti veliki genij, veliki logiďż˝ar, veliki akademik. On moďż˝e imati sve titule ovoga svijeta; sve to neďż˝e mu previše pomoďż˝i kada je u pitanju svjetlost. Zato slijepcu ne treba logika, ne treba mu genijalnost - slijepcu treba primjereni organ percepcije - rijeďż˝ju, trebaju mu oďż˝i!

Na isti naďż˝in na koji slijepci trebaju oďż˝i, lideri trebaju svjesnost. Na isti naďż˝in na koji se svjetlost ne misli, nego vidi, najvaďż˝niji elementi liderstva poput istine i dharme (ispravnog djelovanja) ne mogu se misliti, veďż˝ samo spoznati osvještavanjem vlastite nutrine. Liderstvo stoga ne ovisi o umu jer je razmišljanje kruďż˝ni proces kojim se misao vrti u krugu i nikada ne dospijeva do toďż˝ke kada ďż˝e se pretoďż˝iti u iskustvo. Zvuďż˝i ďż˝udnovato, ali istinsko liderstvo traďż˝i da sve svoje talente ďż˝rtvujemo u ime iskrene ďż˝elje da se osvijestimo, da spoznamo te na kraju budemo.

ďż˝elimo li promijeniti ovu našu zemlju, ljude i gospodarstvo, moramo konaďż˝no shvatiti da nam manje trebaju lideri struďż˝njaci, a više lideri duhovnjaci koji nisu samo veliki intelektualci, veďż˝ radije svojevrsni posrednici u nastanku kreacije. A da bi za to bili sposobni, potrebno im je stanovito stanje svijesti. Dok se drugi bave intelektualnim prepucavanjima i umnim nadmetanjima, lideri duhovnjaci zaokupljaju se evolucijom svijesti kako bi se nepogrešivo povezali s "poljem" koje ďż˝e ih potom usmjeravati.

Stoga slobodno moďż˝emo zakljuďż˝iti kako "duhovnost u poslovanju" i nije baš najsretnije sroďż˝eni termin. Ne postoje tu dva entiteta - "duhovnost" i "poslovanje" - gdje onaj prvi nešto ďż˝ini drugome. Duhovnost zapravo jest poslovanje i obrnuto. Liderstvo i menadďż˝ment nije ništa drugo doli duhovnost manifestirana u praksi. Nije li "menadďż˝ment" zapravo vjera, inspiracija, komunikacija, osvještavanje, vrijednosti i integritet u poslovnom kontekstu? Ima li u tom našem "menadďż˝mentu" išta doista bitno, a da ne dolazi iz duhovnih sfera?