Osim toga, volio bih naglasiti da duhovnost u mnogome povezujem sa znanošï¿½u. Cjelokupni indijski filozofski sustav temelji se na Vedama, odnosno na ''vedskoj znanosti'. Duhovni u�itelji neprestano naglašavaju da duhovnost nikada nije bila i nikada ne smije postati istozna�nica za "slijepo vjerovanje" u bilo �ije rije�i jer "samo budale vjeruju, a da ne iskuse". Dakle, duhovna znanost iznosi na�ela funkcioniranja nevidljivog i neopipljivog iz kojeg sve nastaje, a tragaocima ostavlja zadatak da na�ela primijene u svojim �ivotima budno paze�i što �e se potom doga�ati. Duhovna na�ela ili funkcioniraju ili ne funkcioniraju. Ne ostaje tu previše mjesta za vjerovanje.
ML: Mo�eš li malo pojasniti ovu posljednju misao?
JH: Primjerice, u duhovnosti se �esto govori o tome da "ako �vrsto vjeruješ, to �e se i dogoditi" te da "nemogu�e ne postoji". Kada bih ja tebi rekao isto, što bi ti imao od toga da tek tako vjeruješ mojim lijepim rije�ima? Baš ništa. Dakle, moraš iskusiti da je sve to o �emu ja govorim doista istina. Da sve to doista funkcionira. Da se zapravo radi o ''duhovnoj znanosti'' jer imamo obrazac koji se ponavlja. Nema mjesta za slu�ajnost. Razumiješ?
ML: Naravno. Jasno mi je o �emu govoriš. Jednom se dogodilo da mi mudrac ka�e nešto što mi se u�inilo "nemogu�im". Bio sam tada dovoljno mlad i lud da ga poslušam i posve se posvetim ideji koju sam istovremeno pro�ivljavao na dvije razine: na jednoj uop�e nisam vjerovao, štoviše, kao da sam samo �ekao da sve propadne pa da pobjedonosno mogu re�i: "Eto! Naravno da se nešto što je 'nemogu�e' ne mo�e ostvariti. Sve su to pri�e za malu djecu." Dakle, na jednoj razini sam zapravo �elio da se moje staro, racionalno, znanstveno uvjerenje potvrdi i da sve propadne. Usporedo s time, na drugoj sam razini u sebi svjedo�io jasnim vizijama. Intuicija me sna�no vodila u to�no odre�enom smjeru. Nekako sam odlu�io slijediti taj unutarnji glas istovremeno "navijaju�i" protiv njega. Sre�om, s vremenom se pokazalo da su unutarnji glas i mudrac bili u pravu.
JH: Eto vidiš. Blago tebi... (smijeh)! Po ovome što govoriš jasno se vidi da si prilikom spoznaje koristio duhovnost kao znanost. Nisi mu vjerovao na rije�, ali si ipak bio toliko mudar da se upustiš u proces. Svjedo�io si. Bio si budan. Prva razina koju navodiš je razina uma i racionalnog. To je razina koja ne vjeruje, koja se boji i koja pati. Druga razina koju navodiš je razina �iste svjesnosti koja je svjedo�ila u�ivaju�i u igri i ispunjenju istine. Savjetovano ti je da slijediš svoju intuiciju, svoj unutarnji poziv pa �e se onda "svijet uskladiti s time". Svjedo�io si igri svijesti spoznavši na kraju da se istina prije ili poslije uvijek mora manifestirati.
Implikacije navedenog veoma su va�ne za liderstvo i menad�ment. Promatramo li pozorno proces odlu�ivanja kojim se lideri koriste u ostvarivanju ciljeva, uvi�amo da tu nema baš previše mjesta za racionalno. Naravno, ponekad nam tablice, analize, ispitivanja javnog mnijenja i tr�išta mogu nešto malo pomo�i prilikom donošenja prave odluke. Me�utim, sve je to od minornog zna�aja. Vjerovati da nam ekonomija mo�e pomo�i nije baš pametno...
ML: Kako to misliš?
JH: Bezbroj puta svjedo�io sam situacijama kada bi grupu vrlo pametnih menad�era, obrazovanih na najboljim poslovnim školama, uronili u isti kontekst. Pro�ivljavali su iste izvanjske okolnosti, koristili se istim podacima. Usprkos tome, donosili su posve razli�ite odluke koje bi ih potom odvodile u posve razli�itim smjerovima. Neki od tih smjerova pokazali bi se ispravnima, a neki posve pogrešnima. Molim te lijepo, gdje je tu racionalno? Gdje je tu znanost? Kada bi se doista mogli osloniti na tako nešto kao što je ekonomska znanost, svi bi oni sli�no odlu�ivali, zar ne? U fizici, in�enjeri �e više-manje isto projektirati zrakoplov ili most da se on ne sruši. Me�utim, u liderstvu i menad�mentu toga nema. Ostaje nam samo intuicija, unutarnja istina koju osluškujemo nadaju�i se da �e nas dovesti do cilja.