Tiranija grupe i fenomen "sam protiv svih"

Jerry B. Harvey Jerry B. Harvey, predavaďż˝,  publicist i poslovni savjetnik, poprofesor emeritus menadďż˝menta na Sveuďż˝ilištu George Washington i autor legendarnog ďż˝lanka The Abilene Paradox po kojem je snimljen edukativni film.

Zbog veliďż˝anja individualnosti u modernom društvu, utjecaj grupe na pojedinca nerijetko promatramo iz negativne perspektive. Posebice se to odnosi na brojna znanstvena istraďż˝ivanja i teorije kojima se potiďż˝e uvjerenje da je intelektualni i moralni integritet pojedinca u sukobu s iracionalnim, tiranskim pritiskom grupe kojoj se u konaďż˝nici uvijek mora podrediti. Primjerice, u knjizi Totem i tabu Sigmund Freud opisuje dinamiku pritiska grupe koja ďż˝lanove primitivnih zajednica prisiljava na aktivnosti protivne njihovim uvjerenjima i vrijednostima. Nadalje, eksperimenti Solomona Ascha sugeriraju da se pojedinci u odreďż˝enim situacijama prilagoďż˝avaju zahtjevima grupe ďż˝ak i kada isti prkose zdravom razumu te kada se oďż˝igledno kose s njihovom osobnom percepcijom. Bionovo stajalište o nesvjesnom mentalnom stanju grupe i Janisove teorije o grupnom razmišljanju takoďż˝er podupiru ideju o nevidljivim silama pomoďż˝u kojih grupa tjera pojedince na djelovanje protivno vlastitim uvjerenjima. Buduďż˝i da sam i sâm vjerovao u opisanu doktrinu, moja doktorska disertacija takoďż˝er je pridonijela veliďż˝anju snage grupnog konformizma i tiranije grupe.

Meďż˝utim, tijekom vremena promijenio sam uvjerenja. Danas, naime, smatram da je tiranija grupe relativno rijedak i izolirani fenomen koji ni pribliďż˝no nije rasprostranjen u mjeri u kojoj nam tradicionalna društvena znanost sugerira. Štoviše, rekao bih da je u veďż˝ini sluďż˝ajeva rijeďż˝ o opďż˝eprihvaďż˝enoj negativnoj predodďż˝bi koju u okvirima prevladavajuďż˝e kulture podrďż˝avaju brojni bihevioralni znanstvenici i teoretiďż˝ari menadďż˝menta. Razlog tome jednostavan je: prebaciti krivnju na drugoga kako bismo opravdali vlastito neodgovorno ponašanje i gubitak integriteta. Do navedenog zakljuďż˝ka došao sam na dva naďż˝ina.

Prvo, niz godina prouďż˝avao sam fenomen koji sam potom nazvao abilenskim paradoksom. Ukratko, zakljuďż˝io sam da dinamika straha pokretana negativnim predodďż˝bama, egzistencijalnim rizicima i strahom od odbacivanja vrlo ďż˝esto potiďż˝e grupu da na kolektivnoj razini prihvati aktivnosti s kojima se ďż˝lanovi grupe - na individualnoj razini - uopďż˝e ne slaďż˝u. Naime, pišuďż˝i o abilenskom paradoksu, shvatio sam da konformizam zapravo ďż˝esto zamjenjujemo "putovanjem u Abilene", kada ďż˝lanovi grupe misle da se moraju prikloniti mišljenju veďż˝ine, iako se ono kosi s njihovim osobnim ďż˝eljama.

Drugo, osviješteni obrazac abilenskog paradoksa potom sam aplicirao na brojne ďż˝lanke o psihološkim eksperimentima, koji navodno pokazuju da tiranija grupe i grupni konformizam doista postoje. ďż˝itajuďż˝i ih iznova, u novom svijetlu, zakljuďż˝io sam da spomenuti znanstveni radovi ni na koji naďż˝in ne potvrďż˝uju postojanje pritiska grupe na pojedinca, nakon ďż˝ega su ljudi prisiljeni na konformizam.

Klasiďż˝ni Aschov eksperiment jedan je od takvih primjera i pravi prototip psihološkog istraďż˝ivanja koje navodno demonstrira negativan utjecaj grupe na pojedinca. Neki od vas vjerojatno ďż˝e se brzo prisjetiti pokusa koji se bavio ljudskom percepcijom te je u svrhu istraďż˝ivanja koristio sedam ispitanika. Poredani ispred voditelja eksperimenta, ispitanici su trebali paďż˝ljivo promatrati dvanaest parova slika, po dvije u isto vrijeme (vidi sliku 1.) kako bi usporedili tri linije na prvoj slici sa standardnom linijom na drugoj slici. Zadatak je prividno jednostavan: odgovoriti koja od tri linije za usporedbu najbolje odgovara standardnoj. Naime, situacija je toliko oďż˝igledna da bi jedino slijepac mogao pogriješiti.

Meďż˝utim, naglašavam rijeďż˝ "prividno" jer je od sedmero sudionika u eksperimentu njih šestero (tzv. instruirani subjekti) bilo u dosluhu s voditeljem s kojim su tajno suraďż˝ivali, a tek nad jednim (tzv. kljuďż˝nim subjektom) provodilo se istinsko ispitivanje. Dakle, voditeljevi suradnici odgovarali su prema prethodno dobivenim instrukcijama, a kljuďż˝ni subjekt uvijek je odgovarao posljednji, nakon što je ďż˝uo odgovore drugih ispitanika.