Partneri
Tema mjeseca: qLife No.24: KLASICI II
Članak: Revolucija korporativnih vrijednosti, Richard Barrett
Druga kriza odnosi se na rastu�u nejednakost izme�u bogatih i siromašnih nacija, te na rastu�u nejednakost izme�u bogatih i siromašnih pojedinaca. Razlika u prihodima izme�u bogatih i siromašnih sve se više pove�ava. Izme�u 1960. i 1989. godine, 20 posto najbogatijih zemalja zara�ivalo je 30 puta više od 20 posto najsiromašnijih, a u 1989. godine bogate zemlje zara�ivale su �ak 60 puta više. Danas je ta razlika još i ve�a. U SAD-u, 40 posto nacionalnoga bogatstva u vlasništvu je svega jedan posto gra�ana koji su svoj udio u cjelokupnom nacionalnom bogatstvu udvostru�ili za manje od 20 godina. Direktori velikih ameri�kih korporacija primaju pla�e koje su do 225 puta ve�e od pla�a njihovih zaposlenika. Razlike u primanjima najizra�enije su upravo u SAD-u, više negoli u drugih 25 najrazvijenijih dr�ava svijeta. Prošle godine �asopis Forbes napravio je listu 650 milijardera. Nevjerojatno zvu�i podatak da ti ljudi raspola�u neto prihodom koji je jednak neto prihodu 65 posto najsiromašnijih zemalja. Ne morate biti genijalac kako biste uo�ili da ovakvo stanje naprosto nije u redu. Raspodjela svjetskog bogatstva veliki je problem �ovje�anstva. Nedavna istra�ivanja pokazuju da pove�anje nejednakosti rezultira ve�om društvenom nesigurnošï¿½u i ni�im stopama ekonomskoga rasta.
Tre�a kriza odnosi se na rastu�i val nezaposlenosti. O�ekuje se kako �e se radna snaga u razvijenom svijetu do 2015. pove�ati za 800 milijuna radno sposobnih muškaraca i �ena, odnosno do brojke koja je mnogo ve�a nego što je 1990. sveukupno bilo radnika u industrijaliziranom svijetu. U sljede�ih trideset godina, radna snaga Meksika, Srednje Amerike i Kariba narast �e za 52 milijuna, što je dvostruko ve�i broj od trenuta�nog broja radnika u Meksiku. Radna snaga u Africi u sljede�ih tridesetak godina pove�at �e se za novih 323 milijuna radnika - više od cjelokupne trenuta�ne radne snage u Europi. Kako �e ovi ljudi zara�ivati za �ivot? Paul Hawken opisuje problem na sljede�i na�in:
Posljednjih sto godina svojski smo se trudili kako bismo sve manji i manji broj ljudi u�inili sve produktivnijima, �ime smo razvili sustave proizvodnje, distribucije i komunikacija koji troše sve više i više resursa. Sve to radimo u trenutku kada imamo sve manje i manje resursa, a sve više i više ljudi.
