Charles Handy dio je uskog kruga najpoznatijih svjetskih autora i predava�a na podru�ju liderstva, menad�menta i organizacijskog razvoja, promjena u kapitalizmu te društvenih promjena op�enito. Nakon korporativne karijere koju je okon�ao na funkciji izvršnog direktora za marketing Shell International Petroleum Company, te kratkog, jednogodišnjeg djelovanja u ulozi ekonomskog savjetnika, predavao je na MIT-u te potom na London Business Schoolu, postavši ubrzo predsjednikom Royal Society of Arts. Iako ga u javnosti �esto nazivaju 'guruom menad�menta', za njega bismo prije mogli re�i da je filozof �ije se knjige širom svijeta prodaju u milijunima primjeraka. U jednoj od njih, naslova The Hungry Spirit (izdava� Broadway Books), Handy istra�uje pitanja koja su dotaknuta u ovom intervjuu. Knjige koje je ranije objavio pod okriljem Harvard Business School Pressa nose naziv The Age of Unreason i The Age of Paradox. Charles Handy i njegova supruga fotografkinja �ive u Londonu, Norfolku i Toskani. Tijekom razgovora Elizabeth Handy povremeno bi nam se pridru�ila kako bi prokomentirala neke suprugove izjave. Dijalog koji imate priliku pro�itati u nastavku dio je šireg projekta razgovora s 25 eminentnih svjetskih mislioca liderstva i menad�menta, koji su nastali u suradnji i uz potporu McKinsey & Company. Dijalog je vo�en u Cambridgeu, na MIT Center for Organizational Learning.
C. Otto Scharmer: Profesore Handy, koja pitanja smatrate najva�nijima u kontekstu vašeg rada?
Charles Handy: Na prvome mjestu bih rekao da pokušavam pomo�i ljudima razumjeti promjene koje se odvijaju u svijetu, svuda oko nas. Pritom moram kazati da nisam futurolog i da se ne bavim predvi�anjima. Sve što �inim je pa�ljivo promatrati, te uz to pokušavam ispravno protuma�iti na koji se to na�in svijet mijenja i razvija. Rije� je, naime, o promjenama u društvenoj zajednici, vrijednostima, ali i o promjenama pojedinca. Ipak, rekao bih da se klju�no pitanje mojeg djelovanja odnosi na povezanost tih širih promjena okru�enja s promjenama u organizacijama koje se moraju prilagoditi i odgovoriti na velike promjene koje nadolaze ili su ve� stigle.
Primjerice, pitanje o tome zašto uop�e organizacije postoje jedno je od va�nijih koje me trenuta�no zaokuplja. �emu one slu�e? Kome slu�e? Kako definiramo njihov uspjeh? Što zna�i kada za neku ka�emo da je "odli�na", "sjajna" ili "izvanredna"? U tom smislu najviše me intrigira odnos izme�u pojedinca i organizacije. Je li - na neki na�in - pojedinac u vlasništvu organizacije ili je organizacija zbir nezavisnih pojedinaca? Koja su prava pojedinca u odnosu na organizaciju, a koja su prava organizacije? Kada ka�emo da "organizacija mora odgovoriti na promjene", što to doista zna�i? Zna�i li to da se u promatranoj organizaciji moraju mijenjati pojedinci ili su oni tek puka struktura, pa se organizacija kao struktura mora mijenjati, i to tako da mijenja svoje ciljeve, strategije i proizvode, dakle, svoje usmjerenje?
�elimo li stvoriti smislenu budu�nost, u svim aspektima pozitivnu za sve nas, tada moramo - duboko sam u to uvjeren - ispravno razumjeti što se sada zbiva oko nas. Stoga se moje knjige ne temelje na istra�ivanjima; radije ih treba smatrati sugestijama i nagovještajima. Svjestan sam da su takve sugestije korisne samo ako ljudi ka�u: "Aha! Shva�am o �emu pišete. Sada bolje razumijem kaoti�nost oko nas." Dakle, pokušavam artikulirati sadr�aje koje ljudi nesvjesno osje�aju. A da bih obavio svoj posao, moram biti u stalnom kontaktu s organizacijama. Moram razgovarati s ljudima, moram �itati; ne nu�no knjige o liderstvu, menad�mentu i organizacijama, ve� i razne druge knjige: biografije, knjige o povijesnim zbivanjima i mnoga druga štiva. Uvijek sam u potrazi za najboljim na�inom interpretacije svijeta: kakav �e on biti i kakav mislim da jeste.