Prije nepunih mjesec dana posjetila me bliska prijateljica i pozvala na kavu. Iako se trudila izgledati samouvjereno i dobro raspolo�eno, govor tijela odavao je njezino druga�ije unutarnje stanje. Unato� tome što je pokušavala ostaviti dojam �vrstine i odlu�nosti, zra�ila je uznemirenošï¿½u, strahom i nervozom na koje uobi�ajeno nailazimo u osoba koje su na neki na�in „stjerane u kut“. Kako sam blizak i s njezinim supugom, pretpostavio sam o �emu se radi: o�ito je, naime, bilo da su višegodišnji bra�ni problemi dosegli vrhunac nakon kojeg više nema povratka skladnom su�ivotu.
Nakon kra�e šetnje sjeli smo u obli�nji bar kako bismo u miru porazgovarali o njezinom gledištu na situaciju te pokušali, vjerojatno posljednji put, prona�i razloge eventualnom pomirenju: „Marko, jednostavno više ne mogu dalje. On je emotivno hladna osoba koja ne �eli odgovoriti na moje potrebe ma koliko ja pri�ala i inzistirala na tome. Jednostavno ne �eli u�initi ni kora�i� u tome smjeru. Sada mi je svega dosta. Definitivno sam odlu�ila zatra�iti razvod braka.“ Nakon toga još jednom je navela negativna obilje�ja osobnosti dragog mi druga kojeg toliko dobro poznajem da nisam mogao drugo nego iskreno odgovoriti kako je razumijem te smatram kako je doista u pravu.
Me�utim, kao obiteljski prijatelj osje�ao sam moralnu obvezu da i s njime o svemu popri�am ne bih li ga osvjestio da griješi i ponukao na promjenu. Prvom prilikom pokrenuo sam razgovor na tu temu i dobio odgovor: „Marko, jednostavno ne mogu dalje. Ma koliko se trudio objasniti kako me agresivnim inzisitiranjem na svojim potrebama zapravo udaljuje od sebe, ona uporno nastavlja. Jednostavno ne �eli u�initi ni kora�i� u tome smjeru. Sada mi je svega dosta; �ini se kako je razvod braka ipak najbolje rješenje.“ Nakon toga zajedno smo prošli negativna obilje�ja osobnosti drage mi prijateljice koju toliko dobro poznajem da nisam mogao drugo nego iskreno odgovoriti: „Razumijem te. Doista si u pravu.“
Pa ipak, u cijeloj pri�e o konfliktu supru�nika nešto suštinski nije bilo u redu: pa�ljivim i dubokim slušanjem - prvo jednog, a potom drugog - zaklju�io sam kako je oboje „u pravu“. Kako je to mogu�e? Kriju li se mo�da upravo u tome pravi uzroci njihova sukoba?
Uronjen u izu�avanje tehnologije i strukture konflikta za novi broj qLifea opisani obrazac preslikao sam na strukture drugih sukoba - izme�u djece i roditelja, prijatelja, poslovnih suradnika, lijevo i desno orijentiranih politi�kih frakcija pa �ak i �itavih nacija - te na koncu zaklju�io: nerazumijevanja i tenzije uobi�ajeno potje�u iz validnih, a ne „krivih“ ili „pogrešnih“ parcijalnih perspektiva, a one pak proizlaze iz nezrele parcijalne svijesti nesposobne cjelovito sagledati cjelinu i osvijestiti vlastite utjecaje na konfliktni sustav!
Na primjeru supru�nika, rije� je bila o tome da je �ena sasvim opravdano tra�ila od supruga posve�enost, pa�nju i nje�nost, a da je zauvrat doista dobivala sve manje posve�enosti, pa�nje i nje�nosti što je u njezinu emotivno-psihološkom sustavu iz dana u dan pove�avalo frustraciju. Istovremeno, zbog genetskih predispozicija i odgoja nije primje�ivala kako komunicira o svojim potrebama te da svojim �vrstim nastupom - naslije�enim od bake i majke koje su poput nje tako�er dominantne i �vrste osobe - ubija u suprugu svaku �elju za pa�njom i nje�nošï¿½u. Tako su zajedni�ki stvorili konfliktni obrazac u kojem su oboje bili u pravu: ona je opravdano tra�ila, a on je opravdano odbijao jer u emotivnom smislu dominantnom muškarcu ne odgovara dominantni nastup �ene.
Osim toga da su obje strane u pravu - svaka iz svoje vlastite parcijalne perspektive - u kontekstu izu�avanja konfliktnih obrazaca va�no je osvijestiti njihovu kru�nu prirodu koja zamigljivanjem uzroka i posljedice zna�ajno pospješuje sukob. U spomenutom primjeru oboje su se osje�ali �rtvom koja „samo reagira“ na aktivnosti druge strane: on je smatrao kako se opravdano udaljava zbog njezine agrasivnosti te pritom nije mislio o tome da je njezina agresivnost - mo�da - zapravo reakacija na njegovo primarno udaljavanje, dok je ona istovremeno smatrala kako opravdano tra�i više ne misle�i pritom o tome da je njegovo udaljavanje - mo�da - zapravo reakcija na njezinu primarnu agresivnost. Dakle, kao i u poznatoj dvojbi o nastanku jajeta i kokoši, u konfliktnom obrascu tako�er je teško, a ponekad i nemogu�e, ispravno odgovoriti tko je zapo�eo, a tko reagira.
Imate li uvijek na umu navedena obilje�ja konflikta, brojne emotivno-psihološki iscrpljuju�e sukobe uspjet �ete transformirati u funkcionalne situacije �ime �ete se pribli�iti win-win rješenjima prihvatljivima za obje strane. pa ipak, ne�e tako biti svaki puta. Zbog predivne razli�itosti ljudske prirode ponekad �ete se sa sugovornikom slo�iti o tome kako se "ne sla�ete" te krenuti dalje svojim putem... oslobo�eni bijesa, ljutnje i gor�ine prema drugom ljudskom bi�u, puni razumijevanja i empatije prema drugoj strani koja radi vlastitih genetskih predispozicija i jedinstvenih uvjeta odrastanja i postojanja o promatranoj temi jednostavno misli druga�ije.