DT: Konflikti su u posljednje vrijeme postali jako popularni. Rijeďż˝ je, naime, o terminu koji se u javnosti iznimno ďż˝esto spominje. U organizacijama se razmatraju razliďż˝iti pristupi upravljanju konfliktima. U privatnom ďż˝ivotu ďż˝esto raspravljamo o konfliktima s partnerom, roditeljima ili s prijateljima. Unatoďż˝ tome, tek poneki ljudi toďż˝no znaju što su to konflikti, zašto ulazimo u konflikte te kako osvijestiti mehanizme konflikta kod sebe i drugih. Moďż˝ete li nam reďż˝i više o tome?

TK: Konflikt se moďż˝e definirati kao trenutak ili stanje koje se javlja u situacijama neslaganja ili razilaďż˝enja u mišljenjima. Osim toga, moďż˝e se ustvrditi da je konflikt u odreďż˝enoj mjeri legitiman pa ďż˝ak i poďż˝eljan. Normalno je, naime, da se ne slaďż˝emo... podrazumijeva se da ne moďż˝emo uvijek promišljati na isti ili sliďż˝an naďż˝in.

U poslovnim procesima je neophodan jer konfliktima izraďż˝avamo neslaganje. Konflikti se mogu završiti tako da se sloďż˝imo oko toga da se ne slaďż˝emo pa na taj naďż˝in izbjegavamo konflikt odnosno otvoreni konflikt. Eskalacija konflikta dogaďż˝a se u situacijama kada neslaganje u mišljenjima potiďż˝e snaďż˝ne emocionalne reakcije koje mogu biti izraďż˝ene ili potisnute, i o tome bi vrijedilo nešto više reďż˝i.

DT: Spomenuli ste izraďż˝avanje ili manifestiranje emocionalne reakcije. Ima li to veze s time da neke osobe nazivamo „konfliktnima“, a druge doďż˝ivljavamo „mirnima“ ili „otvorenima“?

TK: Ima. Prije nego krenemo razgovarati o stvarnim uzrocima i korijenima konflikta, prethodno bismo trebali razjasniti navedene pojmove. Svi mi, naime, poznajemo osobe koje bismo mogli nazvati „nekonfliktnima“ prije svega radi njihove emocionalne psihološke zrelosti koja im omoguďż˝uje da doista saslušaju i ďż˝uju sugovornika, shvate da se s njime ne slaďż˝u i prihvate navedeno stanje, a da pritom ne osjeďż˝aju osobnu ugroďż˝enost zbog drugaďż˝ijih stavova. Dakle, rijeďż˝ je o svojevrsnoj „zreloj“ varijanti.

S druge strane, imamo osobe koje izvana izgledaju mirne i „nekonfliktne“, koje prihvaďż˝aju i slaďż˝u se sa sugovornikom unatoďż˝ buri snaďż˝nih osjeďż˝aja nezadovoljstva, neslaganja i drugih negativnih emotivnih reakcija u njihovoj nutrini. U takvim sluďż˝ajevima govorimo o procesu potiskivanja emocija ili potiskivanja emocionalne ekspresije koji se dijeli u dvije osnovne skupine.

Prva je tzv. emocionalna represija, kada osoba uopďż˝e nije povezana sa snaďż˝nim osjeďż˝ajima nezadovoljstva, ljutnje, bijesa, razoďż˝aranja - ďż˝ak i straha - u svojoj nutrini pa se stoga ponaša kao da je sve u najboljem redu. Rijeďż˝ je, naime, o ljudima koji doista nisu u kontaktu s vlastitim emocionalnim biďż˝em. Iako se u ovom sluďż˝aju naizgled radi o boljoj varijanti nego da je osoba „konfliktna“, za promatranog pojedinca i njegovo zdravstveno stanje - dugoroďż˝no gledano - zapravo je rijeďż˝ o lošijoj varijanti.