Partneri
Tema mjeseca: qLife No.30: KONFLIKTIA
Članak: Intervju: Tomislav Kulji�, Davorka Toli�
DT: Emocionalna represija je, dakle, svojevrsna „odsje�enost“?
TK: To�no tako, odsje�enost od unutarnjeg emocionalnog svijeta.
DT: Koja je druga varijanta potiskivanja emocionalne ekspresije?
TK: Drugi oblik potiskivanja naziva se emocionalna supresija, kada osoba - unato� kvalitetnom kontaktu s vlastitim emocionalnim bi�em - svjesno potiskuje vlastite emocije, „stišï¿½e zube“, guta bijes, nezadovoljstvo i frustracije te se trudi druga�ije reagirati prema van nego što osje�a u svojoj nutrini. Rije� je, naime, o vrlo �estoj situaciji u društvu, a posebno u organizacijama ili partnerskim odnosima.
Za takvu osobu, koja ništa od toga ne pokazuje na van, tako�er se ka�e da je „nekonfliktna“ ili „kooperativna“ s obzirom na to da razgovore uobi�ajeno zavšava uvijek na isti na�in: s odobravanjem „da, šefe...tako je kako vi ka�ete“. Me�utim, rije� je o rizi�noj situaciji jer se �esto doga�a da pojedinci takve unutarnje emocionalne strukture u odre�enom trenutku doslovce „eksplodiraju“.
Dakle, u navedenoj varijanti prepoznat �emo ljude koji funkcioniraju po principu „trpim, trpim...sve dok ne puknem“. A to „pucanje“ obi�no se odvija na dva na�ina: �ešï¿½e se javlja u bla�oj varijanti, kada osoba periodi�ki – s vremena na vrijeme – verbalno „poludi“ javno pokazuju�i sna�ne emocije, te rije�e u te�oj varijanti (koja se uobi�ajeno doga�a jedanput u �ivotu) kada „pucanjem“ prouzro�e ogromnu štetu i završe u crnoj kronici zbog po�injenog kaznenog djela. Takvi se slu�ajevi u medijima kriju iza izjava „bio je dobar, miran, drag susjed... nikako ne mogu shvatiti da je to u�inio“.
DT: Odli�no ste opisali neke prepoznatljive na�ine ponašanja. U tom kontekstu sada se name�e sljede�e pitanje: Kako postajemo takvi? Koji �imbenici odre�uju ho�e li neka osoba otvoreno pokazati emocije ili �e posegnuti za nekim od spomenutih mehanizama potiskivanja?
TK: Dobro pitanje koje tra�i precizan odgovor: mehanizmi represije ili supresije nastaju u najranijem djetinjstvu pod utjecajem odgoja raditelja ili skrbnika. Dakle, u tom kontekstu djeca se ra�aju s potencijalom zdrave i cjelovite emocionalne samoregulacije, ali da bi se u djetetu potencijali razvili neophodni su odre�eni preduvjeti na strani roditelja. Pod utjecajem zastarjelih metoda odgoja roditelja ili skrbnika, u najranijem djetinjstvu kod djece se po�inju razvijati opisani obrasci ekspresije emocija: neki me�u njima zapo�inju izbjegavati izra�avanje vlastitih emocija zato što na nesvjesnoj razini ”znaju” da �e se – postupe li tako kako se osje�aju – suo�iti s negativnim feedbackom i odbacivanjem, što je njima doista strašno. Na djeci koja funkcioniraju na opisani na�in obi�no �emo primijetiti da su jako dobro odgojena, pristojna i fina, a njihov „unutrašnji vulkan“ obi�no �e nam promaknuti iz pri�e. Mogli bismo re�i da takva djeca na emotivnoj razini „eksploziju“ (prema van) zamjenjuju „implozijom“ (prema unutra).
Va�no je još naglasiti da �e sutra kao odrasle osobe nastaviti funkcionirati na sli�an na�in. U nekom trenutku, ako unutrašnji naboj nadja�a mehanizme kojima se emocije dr�e pod kontrolom, osoba �e do�ivjeti �esto pretjeranu, brutalnu i eksplozivnu reakciju. U tom smislu normalno je zapitati se od kuda potje�u ti mehanizmi trpljenja u kojima se manifestira ljudska nesposobnost izra�avanja emocija? Zašto ljudi ne uspijevaju izraziti vlastite osje�aje? Odgovor le�i u koncepciji odgoja koji �emo kasnije detaljnije pojasniti.
