Partneri
Tema mjeseca: qLife No.30: KONFLIKTIA
Članak: Intervju: Tomislav Kulji�, Davorka Toli�
DT: Mo�ete li nam pojasniti o kojim �imbenicima ovisi intenzitet reakcije pojedinca?
TK: Kako bismo bolje razumjeli zašto su neke osobe „konfliktne“ te zašto uop�e dolazi do sna�ne reakcije i aktiviranosti potrebno je cijeli mehanizam sagledati na dubljoj i suptilnoj razini. Snaga reakcije, naime, nije odre�ena samo snagom izvanjskih utjecaja nego �ovjekovom unutarnjom psihološko-emocionalnom strukturom. Drugim rije�ima, snaga reakcije ovisi o koli�ini i intenzitetu nakupljenih nesvjesnih emocionalnih iskustava te tako nastalih bolnih psihološko-emocionalno-tjelesnih stanja koja nazivamo emocionalnim ranama, a u koja ”upadamo” kada nam netko izvana nešto „pogrešno“ ka�e ili napravi. Dokaz da problem nije u snazi izvanjskih utjecaja pronalazimo u �injenici da jednaki izvanjski podra�aji u osoba razli�ite unutarnje psihološko-emocionalne strukture poti�u sasvim druga�ije reakcije.
Za to postoje dva temeljna razloga: postojanje emocionalnih rana koje �emo kasnije pobli�e opisati te smanjena sposobnost samoregulacije.
DT: Mo�ete li nam prvo pojasniti proces samoregulacije?
TK: Sposobnost samoregulacije vlastitih emocija �vrsto je povezana s uvjetima koje u najranijem djetinjstvu pru�aju roditelji i skrbnici. Kada su uvjeti nepovoljni desni orbitofrontalni dio mozga prefrontalnog dijela korteksa, koji se izme�u ostalog bavi regulacijom emocionalne ekspresije, ne uspijeva razviti potpunu funkcionalnost. Mo�emo re�i da osoba nije uspjela realizirati vlastite ljudske potencijale, a da za to nije sama kriva. Jednostavno re�eno, na�inom odgoja i podizanja roditelji i skrbnici nisu djetetu omogu�ili realizaciju optimalnog potencijala u vidu sposobnosti za samoregulaciju. Takva osoba cijeloga �ivota uobi�ajeno ostaje smanjenih sposobnosti reguliranja vlastitih emocija. U kombinaciji s jakim emocionalnim ranama ostaje u nezavidnoj poziciji „�rtve vlastitih emocija“. Zbog opisanog pomanjkanja sposobnosti regulacije cijeli �ivot snosit �e posljedice u vidu anateme, kritika i odbacivanja jer se ponaša tako kako se ponaša. Nitko - pa ni ona sama - ne vidi da osoba nema kapaciteta za druga�ije ponašanje. U ovom slu�aju svjesna odluka da nešto u�ini u svezi s time nema baš preveliku te�inu kao ni savjeti tipa: smiri se, nemoj se sekirati i sli�no.
DT: Zna�i li to da takve osobe ne mo�emo dr�ati odgovornima za ponašanje u konfliktnim situacijama?
TK: Iako prosje�na osoba ne mo�e svjesno odlu�iti kako �e se osje�ati u stanovitoj kriznoj situaciji, trebala bi i morala preuzeti naknadnu odgovornost za svoje emocije, ponašanje i ekspresije. Prema tome, ljudski je ponekad neadekvatno reagirati u stanovitoj situaciji. No, bitno je što se �ini nakon toga.
Nakon što se centriramo nakon neprimjerenog ispada trebali bismo isprikom staviti stvari na svoje mjesto i pokazati da smo doista shvatili kako ponašanje nije bilo u redu. Time zapravo pokazujemo vlastitu zrelost. A zrelost podrazumijeva sposobnost sagledavanja vlastite nezrelosti. Mo�e se zapravo kazati kako emocionalna zrelost podrazumijeva potpuno ostvarenje emocionalno-psihološke samoregulacije uz zadr�ani kontakt s emocijama (bez potiskivanja emocija) te uz sposobnost sagledavanja i preuzimanja naknadne odgovornosti za vlastitu povremenu nezrelost.
