Partneri
Tema mjeseca: qLife No.30: KONFLIKTIA
Članak: Intervju: Tomislav Kulji�, Davorka Toli�
DT: U �emu se kriju uzroci emocionalne nezrelosti, odnosno smanjene sposobnosti samoregulacije?
TK: Djeca koja u senzitivnom periodu razvoja orbitofrontalnog dijela mozga - krajem prve i tijekom druge godine �ivota - nemaju dovoljno pozitivnih iskustava regulacije u sna�no pobu�enom emocionalnom stanju od strane roditelja i skrbnika, jednostavno ne uspijevaju razviti navedene mo�dane potencijale. Zbog visoke razine kortizola, hormona stresa u sustavu, dolazi do odumiranja brojnih neurona u klju�nim dijelovima mozga zadu�enim za samoregulaciju. Veze izme�u prefrontalnog i emocionalnog mozga ne izgra�uju se na adekvatan na�in pa osoba - prvo kao dijete, a potom kao odrastao �ovijek - ne uspijeva regulirati samu sebe ostaju�i na milost i nemilost vlastitih emocija. Pritom mislim na jako pobu�ena emocionalna stanja, kada osoba ne raspola�e mehanizmima da se s njima adekvatno nosi te kada dolazi do isklju�ivanja slabašnog prefrontalnog regulatora i uklju�ivanja sna�no aktiviranog emocionalnog mozga koji potencira silnu reakciju.
DT: Dakle, mo�e se zaklju�iti kako je kortizol „krivac“ za takvo stanje. Kako zapravo kortizol djeluje?
TK: Kortizol je hormon stresa koji potencira stanje pobu�enosti organizma i spremnosti na reakciju. Odgovoran je pripremiti tijelo na reakciju borbe ili bijega, a priroda je predvidjela da djeluje u kratkom vremenskom intervalu nakon �ega bi trebalo prestati njegovo lu�enje. Prema tome, u kriznim situacijama roditelji i skrbnici trebali bi se potruditi da prona�u na�in i reguliraju dijete umjesto da ga po starim naputcima satima ostavljaju da pla�e i vrišti, da ga ka�njavaju emocionalno ili fizi�ki, odbacuju i ka�njavaju separacijom ili �ine druge stvari koje uzrokuju dugotrajnu emocionalnu pobu�enost i produljuju stresno stanje. Sve to zajedno, u ve�oj ili manjoj mjeri, uzrokuje trajne posljedice u razvoju, strukturiranju i funkcioniranju mozga. Na �alost, ve�ina spomenutog spada u još uvijek uobi�ajene i rasprostranjene metode odgoja koje roditelji rade ne sagledavaju�i da �e sutrašnje neadekvatno ponašanje djeteta biti upravo rezultat njihova odnosa prema djetetu.
DT: Na koji se na�in manifestiraju problemi samoregulacije emocija?
TK: Stalni „trening“ - u smislu kontinuiranog ponavljanja negativnih iskustava u ranom periodu – utje�e na budu�e osobe tako da njihova povezanost s vlastitim unutarnjim svjetom slabi pa zbog toga postaju sve manje svoji, otu�uju se od vlastitog bi�a i sve su više „u glavi“, a sve manje u tijelu pa se više ne znaju vratiti u kontakt s emocijama i s dubljim dijelom sebe. Budu�i da se ne znaju povezati sa sobom, druge osobe ih osje�aju odsutnima, nestvarnima i neautenti�nima. Sve to zna�ajno utje�e na kvalitetu odnosa s izvanjskim svijetom jer se odnosi ne ostvaruju na racionalnoj nego na emocionalnoj razini... na nekim dubljim razinama postojanja onkraj racionalnog uma.
DT: U modernom svijetu nerijetko se doga�a da na otvoreno pokazivanje emocija okolina šalje osu�uju�i feedback, što lako mo�e stvoriti uvjerenje da osje�ati zapravo nije u redu. Mo�e li to vremenom dovesti do toga da se netko srami svojih emocija?
TK: Upravo se to (pre)�esto i doga�a. Okolina vrlo �esto nesvjesno poru�uje pojedincu: ako si autenti�an onda zapravo nisi dobar?! Rije� je o nastavku odgojnog procesa kojim roditelji nesvjesno prenose svoje iskustvo i do�ivljaj svijeta pripremaju�i djecu za �ivot u korporatizmu, brane�i im ekspresiju emocionalnih stanja i vlastitu autenti�nost. Stoga ne �udi što se u tolikom obimu na svjetskoj razini susre�emo s krizom identiteta. U korporatizmu ljudi dobro znaju što trebaju raditi i koje ih obaveze o�ekuju na radnome mjestu. Me�utim, sva manje znaju kako �e se povezati s vlastitim bi�em pa sve više zaboravljaju na stvarnoga sebe. Emocionalni svijet va�na je - da ne ka�em klju�na - komponenta istinskog ljudskog bi�a i ljudskog postojanja.
