Partneri
Tema mjeseca: qLife No.30: KONFLIKTIA
Članak: Intervju: Tomislav Kulji�, Davorka Toli�
DT: Sla�em se s vama. U današnje vrijeme po�eli smo se poistovje�ivati s poslom: „ja sam moj posao“. Bitna su nam isklju�ivo poslovna ostvarenja. Sve drugo, polako ali sigurno, po�elo je padati u drugi plan. Vratimo se malo mehanizmu konflikta. Kako uobi�ajeno funkcionira u praksi?
TK: Mehanizam je najbolje opisati na uobi�ajenoj situaciji koju �esto susre�emo na bilo kojemu radnome mjestu. Primjerice, u konfliktu sa nadre�enim, kolegom ili podre�enim pojedinac se mo�e su�iti s kritikom. Ako promatrana osoba u svojoj unutrašnjoj psihološko-emotivnoj strukturi nosi emocionalnu ranu osje�aja osobne nevrijednosti - tamo gdje bi trebao biti program za osobnu vrijednost - kritiku �e do�ivjeti kao da je proglašena lošom, nesposobnom i bezvrijednom. Stoga se u praksi vrlo �esto doga�a da osoba koja nosi ovakvu ili sli�nu ranu tu�i komentar do�ivljava kao kritiku koja potom pobu�uje sna�ne emocionalne reakcije.
Osoba jednostavno „klizne“ u davno formirani, te iznova aktivirani prostor koji je u njezinoj mentalnoj mapi spremljen pod nazivom “takav kakav jesam zapravo ne vrijedim“, �ime se aktivira unutarnji do�ivljaj da je pravo na egzistenciju - na najdubljoj razini - dovedeno u pitanje. Jer, ako ne vrijedim zašto bi se itko dru�io sa mnom, a ako se nitko ne�e dru�iti sa mnom na kraju �u ostati sam, a za dijete to zna�i da „ne�e pre�ivjeti“. Dakle, rije� je o bolnom, gotovo neizdr�ivom emocionalnom i tjelesnom stanju za koje pojedinci ka�u da tada osje�aju „bolje da me nema...bolje da nestanem“.
Me�utim, opet naglašavam da je opisano tjelesno stanje ili psihološko-emocionalni prostor ugra�en u samu sr� bi�a te osobe. Primjerice, kada se osoba u prethodnom primjeru suo�i s kritikom automatski se aktiviraju stare emocionalne rane i primarne emocije dubokog straha i srama. Me�utim, priroda je osmislila „lijek“ koji �e osobu izvu�i iz te neizdr�ivo bolne emocije automatski prebacuju�i mozak u „fight mode“ bijesa i agresivnosti, što je sekundarna emocija. Izvana se tako susre�emo s eksplozivnom emotivnom reakcijom pobu�enom kao spas od padanja u još gori prostor srama i straha od vlastitog nestanka.
DT: Rekla bih da �e brojni �itatelji prepoznati sebe ili sebi bliske osobe u vašim pojašnjenjima te da �e teško prihvatiti neke od ovih informacija.
TK: Vjerujem da �itaju�i ove retke mnogi mogu osjetiti nelagodu. Osje�amo li stanovitu stisnutost u tijelu i nelagodu u trbuhu, ako pli�e dišemo ili ako osje�amo neke druge neugodne senzacije u tijelu, naš nesvjesni sustav vjerojatno je prepoznao da je djelomi�no rije� o njegovoj pri�i. Pritom opet iznova naglašavam da prepoznavanje sebe u ovome nikako ne podrazumijeva krivicu niti da smo zbog toga loši. Rije� je o ste�enim nesvjesnim mehanizmima na koje se teško mo�e utjecati sa svjesne razine.
Pa ipak, sada kada razumijemo prave uzroke ponašanja automatski bolje razumijemo sebe pa se onda mo�emo okrenuti osobnom razvoju kako bismo s vremenom ispravili sve što se ispraviti mo�e. Sada znamo da nismo ludi ni loši ve� da jednostavno nismo imali adekvatne uvjete u formativnom periodu �ivota. Od roditelja i skrbnika jednostavno nismo dobili ono što smo trebali, a da zato ni oni nisu krivi jer nisu imali kapaciteta ni znanja da rade druga�ije. Sada barem znamo o �emu se tu radi.
DT: Mislim da je na kolektivnoj razini vrlo bitno osvijestiti navedene obrasce, a onda je stvar individualnog izbora što �e s time netko napraviti. Postoji li još �imbenika koji odre�uju kako se ponašamo i osje�amo u konfliktnoj situaciji?
TK: U prethodnom dijelu razgovora pojasnili smo emocionalnu dimenziju jakih ekspresivnih reakcija u konfliktima. Stoga nam preostaje da pojasnimo psihološku dimenziju koja opet ima dva aspekta.
Kako bismo je ispravno shvatili moramo dublje zaroniti i razumjeti što je to ego te kako se ego razvija, što je to sebstvo (engl. self) te što smo mi kao ljudska bi�a. Psihološka dimenzija problematike intenzivnih ljudskih konflikata prije svega je uvjetovana pomanjkanjem osje�aja osobne vrijednosti koje potom poti�e ljude da se identificiraju, izme�u ostalog, i s vlastitim stavovima jer nedostaje identifikacija u sebstvu. Stoga se nerijetko doga�a da ula�enjem u kontakt s druga�ijim stavom automatski dolazi do sna�nog konflikta jer jedan (ili oba) sugovornika druga�ije stavove interpretiraju kao pokušaj „poništavanja“ vlastitog krhkog identiteta i poruku da su oni definitivno u krivu što u njihovoj percepciji podrazumijeva da ih sugovornik „poništava“ kao osobu te da stoga – u psihološkom smislu – ako bi ispalo da doista nisu u pravu zapravo prestaju postojati. S obzirom na to da identitet vuku iz stavova i uvjerenja eventualnim negiranjem istih zapravo dolazi do negacije njihovog identiteta i svojevrsne smrti u psihološkom smislu. Shodno navedenom, osoba osje�a da više ne postoji, da nestaje i da je nema. Anuliranjem stava, dakle, osje�aj vlastitog sebstva - koji je ionako klimav - dodatno se ugro�ava, a s njime i psihološko postojanje pojedinca.
