Partneri
Tema mjeseca: qLife No.30: KONFLIKTIA
Članak: Intervju: Tomislav Kulji�, Davorka Toli�
DT: Prema vašemu mišljenju, mo�emo li re�i da su osobe „jakog ega“ i one koje se poistovje�uju s vlastitim stavovima ambicioznije, prodornije te na kraju uspješnije?
TK: Stvar je u tome da se ljudi razlikuju po temperamentnosti, po koli�ini �ivotnosti koju imaju odnosno prema kapacitetu „baterija“, kako to volim metafori�ki re�i. Ako dijete ima sna�nu �ivotnu energiju i dobro je poslo�eno u smislu unutarnje psihološko-emocionalne strukture vjerojatno �e postizati ono što �eli i vjerojatno �e biti odli�an lider u organizaciji, autoritet s pokri�em u obitelji ili op�enito u društvu. Me�utim, ako je takvo dijete odraslo u lošim uvjetima njegova sna�na energija pogrešno �e se usmjeriti prema potrebi osvajanja mo�i, pozicije, novca i vlasti u cilju kompenziranja duboke i nesvjesne unutarnje nesigurnosti i nevrijednosti.
Jednostavno re�eno, tra�it �e �ivotne okolnosti koje �e mu omogu�iti da što du�e i što više bude u pravu kako bi zadr�avao krhki osje�aj sebe. Dakle, mo�emo zaklju�iti da je njegov prirodno jaki „motor“ ostao po�eljne konstrukcije, ali da koristi gorivo visokih oktana (poriv za kompenziranjem) te da se poremetio sustav navigacije pa se „vo�nja“ odvija u pogrešnom smjeru. �ivotni ciljevi motivirani su mu nesvjesnim porivom za stalnim popravljanjem unutarnjeg loše poslo�enog svijeta konstantnim postignu�ima u izvanjskom svijetu.
DT: Mislim da smo obuhvatili glavne aspekte mehanizama koji nas dovode u stanje koje nazivamo konfliktom i razli�ite na�ine nošenja s emocijama, te u kona�nici i ponašanja. Što bi �itatelji mogli ili trebali napraviti s informacijama i spoznajama iznesenima u ovom tekstu?
TK: Ako smo se prepoznali u nekom opisanom mehanizmu ili ako smo osjetili stanovitu nelagodu, prije svega bismo trebali znati kako to zasigurno ne zna�i da smo – u bilo kojem smislu – loši ljudi. To samo zna�i da, poput brojnih drugih individua na ovome svijetu, u ranom formativnom periodu nismo imali dovoljno dobre razvojne uvjete te da zbog toga još uvijek nismo ostvarili vlastite ljudske potencijale, primjerice, za osje�ajem sebe, svoje osobne vrijednosti, emocionalne samoregulacije i sli�no.
Dobra vijest je da se modus ponašanja ipak mo�e poboljšati i unaprijediti; dakle, da ne moramo ostati zarobljenici toga kako funkcioniramo - ako time nismo zadovoljni. Upuštanjem u konkretni, ali ipak višegodišnji proces osobnog razvoja – na na�in koji nam u datom trenutku najviše odgovara – mo�e se potaknuti nastavak emocionalnog sazrijevanja te psihološkog sazrijevanja u vidu daljnjeg razvoja cjelovitog ega kroz što �e se potaknuti afirmacija osobnosti. To se posti�e kroz proradu i zacijeljivanja emocionalnih rana te kroz duboki rad na nesvjesnom i tzv. unutarnjem djetetu. No, ako iz bilo kojeg razloga ne �ele krenuti putem konkretnog organiziranog osobnog razvoja onda bih sugerirao da u trenucima emocionalne aktiviranosti barem pokušaju na trenutak suspregnuti emocionalnu reakciju te da se umjesto onog poznatog „brojanja do deset“ upitaju: „Što je to što osje�am sada, u ovom trenutku?“ Tada je va�no zamijetiti koje tjelesne senzacije osje�am, koje emocije do�ivljavam te gdje ih u tijelu osjetim.
Svjestan sam da je za mnoge rije� o zahtjevnom pothvatu. Me�utim, to što �emo se zapitati što se to doga�a u mojim grudima, rukama, trbuhu ili vratu; gdje se smjestio moj energetski naboj ili gdje sam postao odrezan, kroz odre�eno vrijeme po�et �e ja�ati kapacitete za bolje emocionalno funkcioniranje.
