Uklju�ite sve zainteresirane dionike

Suraďż˝ujuďż˝i s razliďż˝itim organizacijama proteklih sam godina nauďż˝ila kako alternative za suradnju i sudjelovanje svih ďż˝lanova organizacije jednostavno nema. Lideri jednostavno nemaju izbora; u proces moraju ukljuďż˝iti sve ljude zahvaďż˝ene promjenom. Pojedinci koji nisu ukljuďż˝eni u proces osmišljavanja promjene uvijek i sigurno postaju protivnici i saboteri. Široku ukljuďż˝enost ďż˝lanova u stvaranje promjene ne zastupam samo radi izbjegavanja otpora ili jaďż˝anja podrške vlastitim nastojanjima. Vremenom sam, naime, nauďż˝ila kako nitko nije sposoban samostalno kreirati za cjelinu sustava.

U današnje vrijeme niti jedan pojedinac nije dovoljno inteligentan da samostalno oblikuje cjelokupni sustav. Nitko ne moďż˝e toďż˝no predvidjeti uspješne intervencije unutar gustih mreďż˝a koje nazivamo organizacijom. Ne moďż˝emo spoznati što je ljudima bitno niti razumjeti na koji naďż˝in obavljaju svoj posao. Kao lideri nemamo drugog izbora: ljude jednostavno moramo pozvati da se aktivno ukljuďż˝e u kreiranje promjena.

Iskustvo mi govori da su ljudi uglavnom inteligentna biďż˝a - sposobni su ostvariti svoje ciljeve ďż˝ak i onda kada se to ďż˝ini nemoguďż˝im. Sposobni su zaobiďż˝i prepreke i besmislena pravila, osmisliti mreďż˝e za podršku i pomagati u uďż˝enju. Unatoďż˝ tomu, organizacije obiďż˝no nisu svjesne ogromnih moguďż˝nosti svojih zaposlenika, sve dok ih ne potaknu na sudjelovanje u kreativnim procesima. Kompleksnost tih organizacija ogromna je pa se stoga angaďż˝iranje "cjeline sustava" - kako bi se sagledale brojne razliďż˝ite perspektive te kako bi se ubirali plodovi nevidljive inteligencije - javlja kao imperativ.

Tijekom posljednjih desetak godina pioniri podruďż˝ja organizacijskog razvoja (Marvin Weisboard i Sandra Janoff, Robert Jacobson, Kathy Dannemiller) razvili su nove naďż˝ine poticanja i ukljuďż˝ivanja velikog broja djelatnika u proces inoviranja i osobne promjene. Pa ipak, ďż˝ak i uz jasne dokaze o uspješnosti tog procesa, veďż˝ina lidera još uvijek teško odluďż˝uje da ih koristi. Lideri su doďż˝ivjeli brojna negativna iskustva s participacijom pa im izraz nuďż˝nost grupnog sudjelovanja zvuďż˝i kao smrtna kazna. Meďż˝utim, moraju prihvatiti dvije istine:
1. Nikoga se ne mo�e prisiliti na mijenjanje;
2. Ne postoji dvoje ljudi koji svijet vide istovjetno.

Jedino što moďż˝emo uďż˝initi je to da od samog poďż˝etka ukljuďż˝imo ljude u promjene. Ako im je nešto bitno te ako nešto za njih ima smisla, entuzijastiďż˝no ďż˝e zagovarati promjene. Dakle, ako ďż˝ele pridobiti njihovu inteligenciju i podršku, lideri moraju prihvatiti ďż˝injenicu da djelatnici moraju biti aktivni – a ne pasivni – ďż˝imbenik promjena. Upamtite dobro ovu vaďż˝nu istinu: ljudi podupiru samo ono što su sami kreirali!