Uvod u "pozitivne devijacije"

Richard Pascale Richard Pascale, jedan od vodeďż˝ih svjetskih struďż˝njaka znanosti liderstva i menadďż˝menta. Tijekom doktorskog studija na Harvard Business Schoolu kao poslovni savjetnik radio je u McKinsey & Company te se odmah na poďż˝etku karijere proslavio koautorstvom poznatog 7S Framework modela (Pascale, Peters, Waterman, Philips). Autor je bestselera The Art of Japanese Management. 

CIJELI TEKST


Delta Amazone

U Brazilu, u moďż˝varnom podruďż˝ju delte rijeke Amazone koje se ranije smatralo neprikladnim za poljoprivrednu proizvodnju, danas se uzgajaju brojne kulture vaďż˝ne za prehranu lokalnog stanovništva. Za takav obrat prije svih ostalih zasluďż˝na je Rosario Costa Cobral, siďż˝ušna ďż˝ena odluďż˝nih oďż˝iju i istaknutih jagodica lica, ďż˝ija obitelj na obalama velike rijeke posjeduje malo gospodarstvo. Meďż˝utim, kako plima kontinuirano podiďż˝e razinu rijeke, Rosarijino malo gospodarsko zemljište dva puta dnevno posve je preplavljeno vodom pa je zbog toga jedva pronalazila dovoljno suhe zemlje za sadnju usjeva koji bi obitelji omoguďż˝ili puko preďż˝ivljavanje. Uhvaďż˝ena u kolopletu zahtjevnih okolnosti Rosario se nije predavala te je cijelo vrijeme pokušavala pronaďż˝i neki drugi, uďż˝inkovitiji naďż˝in iskorištavanja zemlje za poljoprivrednu proizvodnju. 

Shodno tome Rosario je poďż˝ela propitivati uvrijeďż˝eno mišljenje (prevladavajuďż˝i mentalni model, op.ur.) kako „poljoprivreda i naplavna podruďż˝ja jednostavno ne idu zajedno“ te se posvetila pozornom praďż˝enju dnevnih ritmova i sezonskih ciklusa Amazone. Vremenom je tako otkrila da konture rijeďż˝nog dna ostaju relativno stabilne tijekom cijele godine. Takoďż˝er je primijetila da se „krpice“ zemlje na prijelazu vode u kopno relativno brzo suše nakon što se voda povuďż˝e. Rosario se upitala: „Mogu li biljke preďż˝ivjeti potopljene u vodi nekoliko sati dnevno?“

Eksperimentirati je zapoďż˝ela s maniokom - snaďż˝nom biljkom otpornom na vodu i osnovnom amazonskom namirnicom – birajuďż˝i one mutacije koje su se uspješno prilagodile izrazito vlaďż˝nim mjestima. Sadnice je posadila u sušnom dijelu sezone, kada je vodostaj rijeke nizak, kako bi se biljke što bolje ukorijenile u isušenom tlu. Nakon poďż˝etnog uspjeha Rosario je nastavila eksperimentirati s drugim kulturama poput odreďż˝enih sorti limuna i ďż˝ili papriďż˝ica. Danas se njezina obitelj prehranjuje vlastitom proizvodnjom te osim toga proizvodi viškove za prodaju na trďż˝ištu kojima ostvaruju dodatni dohodak. Za znaďż˝ajna pionirska otkriďż˝a Rosario je dobila brojna priznanja uglednih biologa i ekologa. 


Plantaďż˝e u Sahelskoj pustinji 

Satelitske snimke Sahelske pustinje u Nigeru, snimljene tijekom trideset godina (od 1975. do 2005. godine), pobudile su veliku pozornost znanstvenika zbog neobiďż˝ne anomalije: tijekom godina golema pustinjska podruďż˝ja pozelenila su. Paďż˝ljivijim praďż˝enjem pojave uvidjelo se da je vegetacija najgušďż˝a u najgušďż˝e naseljenim regijama. Najupeďż˝atljivije od svega je bilo to što se navedena transformacija dogodila u okrilju krhkog ekosustava u kojem je samo 12 posto zemlje obradivo, a 90 posto od sveukupno 13 milijuna stanovnika ďż˝ivi od poljoprivrede. Stoga se nameďż˝e pitanje: kako je, protivno svakoj logici, stanovništvo uspjelo zaustaviti dezertifikaciju tla i napredovanje pustinje koja se sve više pribliďż˝avala njihovim domovima? 

Poďż˝etkom 1980-ih godina ratar Ibrahim Donjjimo uvidio je da se pustinja sve brďż˝e širi – ni na koji naďż˝in se tu nije više moglo govoriti o sezonskim odstupanjima. Dugogodišnja praksa krďż˝enja veďż˝ prorijeďż˝enih šuma - kako bi se stvorio dodatni prostor za sadnju usjeva – stigla je na naplatu: osvanulo je golemo podruďż˝je na kojem više nije bilo niti jednog stabla! Sredinom 1980-ih - došavši do intuitivnog zakljuďż˝ka da je drveďż˝e veoma vaďż˝no sredstvo u borbi protiv dezertifikacije - Ibrahim je preokrenuo opisanu praksu i postao primjer drugim ljudima u regiji Guidan Bakoyej. Umjesto da svake godine, poput drugih poljoprivrednika, ďż˝upa mladice drveďż˝a tek iznikle iz zemlje, Ibrahim ih je štitio i pomagao im da brďż˝e i bolje rastu. Osobito je njegovao autohtone sorte stabala kao što su gao i baobab koji odliďż˝no uspijevaju u teškim sušnim uvjetima. Vremenom se ispostavilo da je Ibrahim otkrio vrlo uďż˝inkovitu, resursno-neutralnu strategiju razvoja ekosustava: listovi koji padaju sa stabala dodaju hranjive tvari u tlo, a korijenje drveďż˝a zadrďż˝ava dušik iz zraka i sprjeďż˝ava eroziju tla kada se rijetke silovite oborine sliju na suhu i tvrdu zemlju. 

S obzirom na to da tijekom kišne sezone listopadno drveďż˝e ogoli, krošnjama ne zaklanja svjetlost pa Sunďż˝eva toplina lako dolazi do gusto zasaďż˝enih usjeva podno njihovih grana onda kada im najviše treba. Ibrahimov eksperiment pokazao se iznimno uspješnim i plodnim: nakon što su uvidjeli da je Ibrahim poveďż˝ao prinose te samim time i vlastitu zaradu, seljani su poďż˝eli slijediti njegov primjer. Svake godine bilo ih je sve više ďż˝ime se lokalni ekosustav vremenom posve izmijenio. Poljoprivrednici danas prodaju grane drveďż˝a za ogrjev, voďż˝e koje izraste na drveďż˝u koriste za vlastitu prehranu i daljnju prodaju, a lišďż˝e za stoďż˝nu hranu. Dvadesetak stabala donosi 300 dolara godišnje dodatnog prihoda što predstavlja ogromni doprinos prosjeďż˝nom dohotku po stanovniku. Kako se sadnja stabala širila iz jednog grada u drugi, u regiji se vremenom poďż˝ela razvijati povoljnija mikroklima s manje suše i suhih vjetrova.