U kontekstu naše priďż˝e nije toliko bitno da je nekolicina inteligentnih pripadnika pojedine vrste brzo otkrila kako probiti poklopac kljunom, nego nam je mnogo vaďż˝nije saznati kako je otkriďż˝e preneseno drugim jedinkama vrste. Pritom je vrlo pouďż˝no istaknuti razlike izmeďż˝u crvendaďż˝a i svrake. Crvendaďż˝ je izrazito teritorijalna ptica koja ďż˝ivi relativno izoliranim ďż˝ivotom, a glasa se samo kako bi oznaďż˝ila vlastiti teritorij. Suprotno tome, svrake su vrlo društvena biďż˝a obdarena posebnom vrstom inteligencije koju rado koriste u društvenim odnosima razliďż˝ite vrste. Svrake, sliďż˝nog omjera teďż˝ine mozga i ukupne tjelesne teďż˝ine kao ljudi, iskazuju neobiďż˝no visoku razinu društvene samosvijesti. Sposobne su, poput ljudi, ďż˝impanza, dupina i slonova, prepoznati vlastitu sliku u ogledalu što ih svrstava u red iznimno naprednih društvenih biďż˝a razvijenog koncepta prepoznavanja vlastita sebstva. 

Svrake su izrazito društvene tijekom zimskih mjeseci kada se noďż˝u okupljaju u raznim skloništima na „privatnim zabavama“, a u sezoni parenja skupljaju se u ogromna jata koja mogu brojiti do šezdeset pet tisuďż˝a jedinki. Takoďż˝er im je svojstveno udruďż˝ivanje u manje „bande“ koje se potom poigravaju s maďż˝kama i manjim grabeďż˝ljivcima. Svrake dosljedno iskazuju empatiju i društveni altruizam, povremeno suraďż˝uju na „projektima“ izgradnje gnijezda, a odrasle ptice ďż˝esto jedne drugima pomaďż˝u u podizanju ptiďż˝a. Mlade svrake rado sudjeluju u razraďż˝enim društvenim igrama (nešto sliďż˝no djeďż˝joj igri „kralj planine“ kada jedno dijete nastoji osvojiti vrh dok ga drugi pokušavaju izgurati i zauzeti njegovo mjesto). Osim toga ďż˝esto se igraju raznim štapiďż˝ima te poput klizaďż˝a klize glatkim površinama. Odrasle ptice suraďż˝uju na projektu „uzmimo hranu iz kante za smeďż˝e“ kada jedni podiďż˝u poklopac dok drugi istovremeno vade hranu iz kante. Poznate su i po tome što su shvatile da do jezgre mogu doďż˝i tako da orahe pobacaju na kolnik kako bi auti i kamioni razbili ljusku. Stoga ne ďż˝udi da je popriliďż˝na socijalna inteligencija u samo nekoliko godina omoguďż˝ila svrakama širom Britanije prenošenje tehnike probijanja ďż˝epova na bocama mlijeka.

S druge strane društvena struktura i naďż˝in ďż˝ivota crvendaďż˝a predodredila ih je za pojedinaďż˝ni uspjeh. Iako su pojedine izolirane jedinke doista ovladale tehnikom probijanja poklopca, društvena difuzija je izostala. Poneki crvendaďż˝ tehniku probijanja poklopca nauďż˝io je od partnera ili neke druge bliske ptice. Mladunci bi je nauďż˝ili od roditelja - ako se gnijezdo nalazilo u vidokrugu boca s mlijekom. Meďż˝utim, u nedostatku razvijene društvene mreďż˝e širenje znanja na cijelu vrstu onemoguďż˝eno je.
U kontekstu PD pristupa moďż˝e se kazati kako izolirani pozitivni devijanti koegzistiraju u ljudskim zajednicama koje funkcioniraju mnogo više poput crvendaďż˝a nego poput svraka. Unatoďż˝ tome što se nerijetko dogodi da pojedinci otkriju uspješne strategije za rješavanje zahtjevnih problema, u nedostatku primjerene društvene strukture i društvenih procesa širenja inovacija i usvajanja novog ponašanja, diseminacija novih znanja jednostavno izostane.

Kljuďż˝ni preduvjet širenja znanja je u tome da zajednica sama “otkrije” odgovore na kljuďż˝na pitanja. Prebaci li se, naime, presudni zadatak samostalnog otkrivanja nekom izvanjskom struďż˝njaku (kao što je to trenutaďż˝no uobiďż˝ajeno, op.ur.) ishod gotovo sigurno neďż˝e biti dobar. Naime, gledano iz perspektive PD procesa neobiďż˝no je vaďż˝no da zajednica shvati:
- da ima problem koji ne moďż˝e riješiti, 
- da je problem takve prirode da zahtijeva kolektivnu pozornost, 
- da se mora aktivno ukljuďż˝iti u rješavanje problema,
- da angaďż˝ira svoje ďż˝lanove koje ďż˝e biti spremno uloďż˝iti vrijeme i energiju u traganje za „pozitivnim devijacijama“ koje ďż˝e potom širiti u praksi. 

Kao što ďż˝emo vidjeti u tekstovima koji slijede, navedene aktivnosti angaďż˝mana i sudjelovanja u PD procesu same po sebi transformiraju društveni sustav i ponašanje sudionika te potiďż˝u istinsko uďż˝enje. Pristup „pozitivnih devijacija“ sasvim je prirodan pa prilikom implementacije oponaša prirodne procese. Primjerice, kada se u prirodi dogaďż˝a mutacija neke vrste, nikada ne dolazi do kompletne transformacije genoma. Priroda funkcionira drugaďż˝ije; oslanja se na male promjene, eksperimentira s razliďż˝itim oblicima kljuna ptice ili malim uveďż˝anjem moďż˝dane mase kako bi pridonijela razvoju socijalne inteligencije. Sve ostalo uďż˝init ďż˝e prirodna selekcija favorizirajuďż˝i varijacije koje uďż˝inkovitije pristupaju hrani i reprodukciji. Naravno, sve navedeno u prirodi se odvija u vremenskom horizontu stoljeďż˝a ili tisuďż˝ljeďż˝a, dok PD proces – oslanjajuďż˝i se na ista naďż˝ela - promjenu postiďż˝e u mnogo kraďż˝em vremenskom roku od nekoliko mjeseci do godine ili više dana.