Nevidljive barijere

Najveďż˝e probleme u primjeni PD pristupa ne stvaraju ďż˝lanovi zajednice nego brojni izvanjski "struďż˝njaci", nadreďż˝eni ili neki treďż˝i autoriteti koji zapravo ďż˝ele pomoďż˝i. Razlog tome trebali bismo traďż˝iti u duboko ukorijenjenom stajalištu moderne civilizacije kako oni na vrhu hijerarhije uvijek znaju više od onih na niďż˝im pozicijama, te u duboko ukorijenjenom vjerovanju da se promjene najuďż˝inkovitije implementiraju kada se „guraju“ „odozgo prema dolje“ (top-down) ili „izvana prema unutra“ (outside-in). Rijeďż˝ je, dakako, o standardnom tradicionalnom modelu uvoďż˝enja promjena rasprostranjenom u cijelom svijetu kojeg veďż˝ina lidera i menadďż˝era koristi. Postupak ide uglavnom ovako: lideri, menadďż˝eri i konzultanti na poďż˝etku procesa nastoje identificirati raskorake izmeďż˝u postojeďż˝eg i ďż˝eljenog stanja da bi potom osmislili najpogodnija „rješenja“ kojima ďż˝e smanjiti jaz izmeďż˝u postojeďż˝eg i ďż˝eljenog stanja ďż˝ime podrďż˝avaju premisu i ovisnost o djelovanju „odozgo prema dolje“. ďż˝ak i onda kada je rijeďż˝ o dobrim namjerama opisani pristup vrlo ďż˝esto je neuďż˝inkovit zbog toga što sustavno zanemaruje „ogromnog slona u sobi“ - društvenu kompleksnost u kojoj se promjena dogaďż˝a. 

Ukratko reďż˝eno, standardni tradicionalni model podrazumijeva uvoďż˝enje promjena „odozgo prema dolje“, a zasniva se na sljedeďż˝im uvjerenjima:
1. znanje je uvijek koncentrirano na vrhu ili barem vrlo blizu vrha,
2. promjene su najuďż˝inkovitije kada se proces implementacije ďż˝vrsto kontrolira, 
3. širenje novog odvija se kaskadno slijeďż˝enjem hijerarhijske ljestvice. 

Tradicionalni standardni model upravljanja promjenama obiljeďż˝en je nekom vrstom „uvjetovanog refleksa“ jer teďż˝i oďż˝uvanju postojeďż˝ih struktura moďż˝i i autoriteta pa stoga olako odbacuje procese i pristupe poput PD-a smatrajuďż˝i ih "presporim", "problematiďż˝nim", "nepotrebno direktnim“ i „kompleksnim". Polazi od postavke da su ljudi racionalni, da su društveni sustavi sami po sebi prilagodljivi te da je ljudima dovoljno “ponuditi rješenja koja ďż˝e oni prihvatiti i implementirati“. Moguďż˝nosti ukljuďż˝ivanja zajednice u proces samopropitivanja i samootkrivanja, prepuštanja ďż˝lanovima zajednice na volju hoďż˝e li se ukljuďż˝iti u proces ili neďż˝e kao i oslanjanje na konkretnu praksu (umjesto na specijalistiďż˝ko znanje ili informacije) za diseminaciju novih moguďż˝nosti, u tradicionalnom standardnom modelu uvelike se obezvrjeďż˝uju i etiketiraju kao "neuďż˝inkovite". Pogrešno! Navedeni pristupi redom su nevjerojatno uďż˝inkoviti.