Kao što je navedeno u priďż˝i tvrtka Genentech, pionir na podruďż˝ju biofarmaceutike, uďż˝inila je nešto što se u svijetu organizacija veoma ďż˝esto dogaďż˝a: odbacila je uvide vlastitih “pozitivnih devijanata”. Iako su prodajni rezultati “ďż˝udotvornog lijeka” za kroniďż˝nu astmu dvije „pozitivne devijantice“ umnogome nadmašivali rezultate njihovih kolega, prevladavajuďż˝i tradicionalni standardni svjetonazor onemoguďż˝avao je da se njihova praksa proširi sustavom i uveďż˝a dobitke. Tako dolazimo do velike zagonetke: kako je uopďż˝e moguďż˝e da tako inteligentna tvrtka poput Genentecha odbaci lukrativnu praksu pod svojim okriljem i ne iskoristi zlatnu priliku? Ili, gledano iz šire perspektive: zašto se PD proces - unatoďż˝ tome što se pokazao uspješnim u rješavanju širokog spektra problema brojnih društvenih sustava - ďż˝ešďż˝e ne primjenjuje u profitnim tvrtkama? Odgovor je jednostavan: standardni tradicionalni model toliko je duboko ukorijenjen u mentalne modele lidera i menadďż˝era da ga se jednostavno poistovjeďż˝uje sa zdravim razumom. Rijeďż˝ je o svojevrsnoj leďż˝i kroz koju promatramo svijet... koja nam na nesvjesnoj razini iskrivljuje percepciju i ograniďż˝ava izbore. 

Standardni tradicionalni model vjerojatno je najbolje rješenje u 70 do 80 posto izazova kada se treba upravljati promjenama. Meďż˝utim, kada naiďż˝emo na „nerješive“ situacije, kada jednostavno „ništa ne funkcionira“, kada zakljuďż˝imo da smo "sve pokušali, ali nijedna metoda ne donosi konkretne rezultate“, primjena lokalnog iskustva i razumijevanja problema jedina nas moďż˝e izvesti iz slijepe ulice.