Partneri
Tema mjeseca: qLife No.44: KLASICI VII
Članak: U�enje se doga�a spontano, Harrison Owen
U�enje se doga�a spontano
Harrison Owen Harrison Owen predsjedava tvrtkom H.H. Owen&Company koja se nalazi u gradu Potomac, u Marylandu, SAD. Jedan je od prvih �lanova World Business Academy, te ujedno i sve�enik episkopalne crkve. Organizator je prvog internacionalnog simpozija na temu transformacije organizacije. Kao izumitelj i stru�njak za tehnologiju "Otvorenog prostora" (Open Space Technology) savjetovao je mnoge ugledne korporacije (Shell, Dupont, Procter&Gamble, Ikea, Lucent Technologies) u cijelome svijetu. Autor je brojnih knjiga: Spirit: Transformation and Development in Organizations, Leadership Is, Riding the Tiger, Open Space Technology: A Users Guide, The Millennium Organization…
Otkako je otisnuta knjiga Petera Sengea Peta disciplina, termin "organizacijsko u�enje" s razlogom je postao pomodna krilatica. Suvremeni svijet sve se više ubrzava pa zbog toga tradicionalni na�ini poslovanja i tradicionalni poslovni modeli sve br�e zastarijevaju. U takvim uvjetima najva�nije je ostati u tijeku, a to istovremeno predstavlja osnovni preduvjet u�enja.
U okviru koncepcije organizacijskog u�enja danas se provode brojne aktivnosti - od jednostavnih treninga pa sve do slo�enih edukacija - obi�no na velikim korporativnim akademijama. U tu svrhu troše se milijuni dolara, funti, eura i ostalih valuta, s jasnom namjerom da se lidere i menad�ere u�ini pametnijima te istovremeno konkurentnijima na globalnom svjetskom tr�ištu. Pa ipak, na kraju dana "u zraku" redovito ostaje "visjeti" pitanje:
- je li sve to skupa vrijedno ulo�enog novca i truda?
- mora li sve to biti tako teško i zahtjevno?
- postoji li mo�da neki jednostavniji pristup?
U�enje i kompleksni prilagodljivi sustavi
�aroliji samoorganiziraju�ih sustava prvi nas je podu�io Ilya Prigogene. Njegov rad nagra�en je Nobelovom nagradom iz podru�ja kemije �ime su širom otvorena vrata druga�ijem promišljanju o specifi�nostima funkcioniranja prirodnih sustava. Naime, prije Prigogenea smatralo se da sustavi nakon nastanka (ro�enja) ostaju više-manje nepromijenjeni sve dok ne ostanu bez energije (drugi zakon termodinamike) nakon �ega se iscrpe i nestanu. Prigogene je razumio da se sustavi iscrpljuju, ali je pored toga uo�io dodatnu mogu�nost. Prema njegovu mišljenju, svaki sustav mo�e se rekonstruirati na višoj razini slo�enosti kako bi nastavio funkcionirati. Novi i unaprije�eni, te stoga sposobniji nositi se s izazovima okru�enja, �ini se kako sustavi ponekad – u specifi�nim okolnostima - jednostavno „uska�u“ u novi na�in postojanja. U svemu tome posebno je neobi�na �injenica da se sve to doga�a bez �ovjekove intervencije. Sustavi, naime, sami po sebi preska�u fazu iscrpljivanja i sami od sebe prelaze u novi, viši oblik postojanja.
Izme�u faze "iscrpljivanje" i faze "novi oblik postojanja" nalazi se kaos - svima nama dobro poznati fenomen. Prigogene smatra kako sustavi redom prolaze specifi�no putovanje koje zapo�inje redom, zatim prolaze kroz kaos, a onda, ako imaju dovoljno sre�e, dosti�u novu, višu razinu ure�enosti i poretka. Prigogeneovi radovi postavili su temelje za veliko postignu�e koje danas poznajemo pod imenom Teorija kaosa i kompleksnosti o kojoj su pisali Joseph Gleick i Mitchell Waldrop. �ini se kako je Prigogene slu�ajno naišao na pravi rudnik ideja u kojem gotovo svakodnevno znanstvenici pronalaze nove "dragulje". Me�u novim idejama posebno bih istaknuo zamisli povezane s kompleksnim prilagodljivim sustavima kako kreativna grupa znanstvenika iz Santa Fea u Novom Meksiku opisuje samoorganiziraju�e sustave. U spomenutom timu znanstvenika Instituta Santa Fe nalazi se i Murray Gel-Man - ugledni fizi�ar koji je otkrio kvarkove - njegovi kolege fizi�ari iz Los Alamosa te biolog Stuart Kaufman.
Kaufman je sam sebi postavio te�ak zadatak da utvrdi na koji su se na�in iz praiskonske molekularne smjese razvila �iva bi�a. Pomo�u opse�nog ra�unalnog modela, laboratorijskih istra�ivanja i drugih znanstvenih metoda Kaufman je zaklju�io kako postoje relativno jednostavna na�ela koja nekom sustavu omogu�uju samoorganizaciju:
- relativno sigurno okru�enje,
- visok stupanj raznolikosti elemenata u okru�enju,
- visoki potencijal kompleksnosti u smislu mogu�ih interakcija me�u prisutnim elementima,
- sklonost ili nagon prema stalnom unaprje�ivanju koja se obi�no o�ituje kao nu�nost pronala�enja boljih prilagodbi okru�enju,
- oskudnost prethodnih veza (elementi nisu povezani "�vrstim vezama"),
- poreme�aj se trenuta�no nalazi na rubu kaosa.
Samoorganizacija je prirodna posljedica zadovoljenja navedenih na�ela.
Kaufman je samoorganiziraju�e sustave koji nastaju na opisani na�in nazvao kompleksnim prilagodljivim sustavima: „kompleksnima“ zbog postojanja mnogobrojnih elemenata koji su me�usobno povezani na kompleksni na�in, a „prilagodljivima“ jer u sebi imaju usa�enu inherentnu sposobnost razvoja koji je uskla�en s okru�enjem u kojemu se nalaze. Naravno, sustav mo�e zaustaviti proces vlastite evolucije te se u tom slu�aju mora nadati nepromjenjivom okru�enju ili dostojnom pogrebu.
"Prilagodljiv" je klju�na rije� za potrebe ovog teksta jer ovaj naizgled neutralan pojam krije u sebi cjelokupni proces u�enja. Glavna ideja je da sustav - u stalnom procesu prilagodbe okru�enju - zapravo u�i kako biti na bolji i kvalitetniji na�in.
Naravno, "bolji" je relativan pojam povezan s postoje�im okru�enjem. Jer, promijenimo li okru�enje ono što je bilo "bolje" na kraju ne mora više biti tako dobro. U�enje koje se pritom doga�a prili�no je jednostavne prirode te ne podrazumijeva svjesnu namjeru (pripisati svjesnost molekularnoj smjesi prili�no je dvojbeno). Usprkos tome, u�enje ipak postoji iako se radi o nesvjesnom u�enju.