Partneri
Tema mjeseca: qLife No.46: KLASICI VIII
Članak: Smtonosne odluke u bolnici "Memorial", Sheri Fink
Diane Robichaux, jedna od LifeCareovih direktorica, (odbila je sa mnom razgovarati) prema navodima istra�itelja u doga�aje se uklju�ila oko 9.30 u jutro. U pratnji nekolicine LifeCareovih djelatnika spustila se do drugog kata kako bi upitala Susan Mulderick o tome kada �e se evakuirati pacijenti LifeCarea sa sedmog kata. Prema Robichauxu Mulderick je rekla kako je "plan ne ostavljati �ive pacijente iza sebe" te ju je uputila da porazgovara s Pou.
Iako je u razgovoru s istra�iteljima Robichaux tvrdila kako se ne mo�e to�no sjetiti što joj je Anna Pou kazala, ipak je izjavila kako je ona razumjela da se pojedini pacijenti ''ne�e izvla�iti''. Tako�er je izjavila kako Pou sigurno nije koristila rije� ''eutanazirati''. Na inzistiranje istra�itelja rekla je kako joj se �ini da je Pou koristila pojam ''ubla�iti patnju'' opisuju�i što namjeravaju u�initi s pacijentima.
Diane Robichaux se prisjetila situacije kada joj je Pou kazala da pacijenti LifeCarea "nisu svjesni... ne odgovaraju na podra�aje" ili nešto sli�no tome. Me�utim, Robichaux je istra�iteljima izjavila kako joj je ona odgovorila da to jednostavno nije istina te da je najmanje jedan LifeCareov pacijent - Emmett Everett, „�ovjek od 180 kilograma“ – posve svjestan svoje okoline jer joj se toga jutra, kada mu je donesla doru�ak, obratio pošalicom: "Doktorice, kad �emo kona�no u akciju?"
61-godišnji muškarac, fizi�ki radnik ro�en u Hondurasu, hospitaliziran je u LifeCareu gdje je �ekao na kolostomiju kako bi olakšao problem kroni�ne opstipacije crijeva. Unato� mo�danom udaru koji ga je u dobi od 50 godina pretvorio u paraplegi�ara, prema svjedo�enju medicinskih sestara koje su skrbile o njemu radilo se o osobi izrazitog smisla za humor i bogatog obiteljskog �ivota koja se izrazito rijetko �alila. On i još trojica pacijenata LifeCarea na sedmom katu nisu spadala pod DNR protokol.
Everettove cimerice ve� su davno spuštene na drugi kat kako bi se evakuirale helikopterima koji su ogromnim propelerima upuhivali osvje�avaju�i povjetarac kroz prozore njegove sobe. Stoga je Everett više puta apelirao na medicinske sestre rije�ima: „ne dajte da me ostave.“ U zdravstvenom smislu, „tog jutra �alio se isklju�ivo na laganu vrtoglavicu“ kazala je medicinska sestra LifeCarea doktorici Pou na što joj je ova odgovorila ''Bo�e dragi''.
Steven Harris, LifeCareov lije�nik, istra�iteljima je kazao kako su se u raspravu tada uklju�ile Cheri Landry i Lori Budo, medicinske sestre s odjela za intenzivnu njegu Memoriala (Landry i Budo odbile su razgovarati sa mnom o doga�ajima tog jutra. Harris nikada nije odgovorio na moje pozive.) Tema njihove rasprave bio je Everett: pri�ali su o njegovoj kompleksnoj zdravstvenoj situaciji, o paralizi te o tome zašto je u trija�nom procesu razvrstan u "trojke". Prema navodima Diane Robichaux, spomenuta skupina zaklju�ila je da je Everett suviše glomazan i te�ak za spuštanje niz stepenice, provla�enje kroz otvor strojnice te potom podizanje na helidrom. Tijekom sudske rasprave medicinsko osoblje koje je toga dana aktivno sudjelovalo u evakuaciji pacijenata �amcima i helikopterima gotovo jednoglasno je potvrdilo kako bi „sigurno našli na�ina da evakuiraju Everetta“. Tako�er su kazali da im nitko nije ukazao na njega te da uop�e nisu znali za „problem Everett“.
Andre Gremillion, medicinski tehni�ar LifeCarea, istra�iteljima je posvjedo�io da je „lije�nica u uredu“ (nije znao kako se Pou zove) upitala okupljene djelatnike mo�e li netko objasniti Everettu – netko tko mu je doista blizak - da ga se ne�e evakuirati zbog prevelike te�ine. Potom ga je upitala: „Mo�eš li mu dati nešto za opuštanje... kako bismo mu lakše objasnili situaciju?'' Gremillion je istra�iteljima rekao da je decidirano odbio da on bude taj koji �e obavijestiti Everetta kako ''oni odlaze...a on ostaje." „Tada sam“, rekao je Gremillion, „posve poludio“.
Gina Isbell, Gremillionova šefica i prijateljica te voditeljica LifeCareovih medicinskih sestara, potvrdila mi je kako je u 11 sati, u jednoj sobi, zatekla uplakanog i posve izbezumljenog Gremilliona. Unato� njihovu odli�nom odnosu Gremillion je projurio pokraj nje u hodnik ne rekavši pritom ni rije�i. Isbell je shvatila da se nešto �udno doga�a pa je potr�ala za njime te ga je nakon tridesetak metara zaustavila uhvativši ga za ruku. Odvukla ga je natrag u praznu sobu, a on je kontinuirano ponavljao: „Ne mogu to u�initi... ne mogu to u�initi.“ ''U�initi što?'', upitala je Isbell. Kako Gremillion nije odgovorio na njezino pitanje, Isbell ga je pokušala utješiti. "Ne brini... sve �e biti u redu", obratila mu se u nadi da �e olakšati situaciju. "Sve �e biti u najboljem redu."
Potom je Gina Isbell hitro pojurila u potragu za svojom šeficom Robichaux. „Što se doga�a?“ bijesno ju je upitala. "Spremaju li se u�initi nešto na�ao pacijentima?"
"Na�alost, odgovor je potvrdan", Isbell se prisje�a razgovora s Robichaux koja joj je uplakana kazala: "Izgleda da naše pacijente ne�e evakuirati. Izgleda da ih namjeravaju ostaviti." S obzirom na to da su LifeCareovi menad�eri evakuirali kompletno osoblje - osim nekolicine iskusnijih lije�nika i medicinskih sestara – Diane Robichaux je Ginu Isbell uputila na stra�nje stubište kako bi bila sigurna da �e biti same. U stubišnom prostoru bilo je poprili�no mra�no i tiho. Isbell je sjela na stepenice, sama, iscrpljena i vrlo uzrujana. Tijekom intervjua rekla mi je da je tada intenzivno razmišljala o svojim pacijentama prisje�aju�i se s krivicom obe�anja koje je dala k�eri Alice Hutzler, 90-godišnje �ene koja se u LifeCareu lije�ila od dekubitusa i bolesti plu�a. Hutzler joj je bila omiljena pacijentica koju je od milja nazivala „gospo�icom Alice“ te se posebno trudila ispuniti dano obe�anje. U polumraku stra�njeg stubišta Isbell se sada molila da spasioci stignu prije nego Hutzler i ostali pacijenti umru.
