Potom mi je opisala konkretnu situaciju kada je starijoj ďż˝eni – oteďż˝anog disanja i u nesvjesnom stanju – ubrizgala morfij s midazolamom u cjevďż˝icu za intravenoznu infuziju te ju je potom promatrala kako polagano kopni do smrti. Karen Wynn tvrdi kako ju ďż˝enina smrt nije suviše uznemirila, prvenstveno zbog njezinog uďż˝asnog zdravstvenog stanja. „Sve što smo im kao medicinari u tom trenutku mogli ponuditi,“ rekla mi je Wynn, „mirna je i dostojanstvena smrt. Dali smo im najbolje od sebe. Vjerujem da smo u datim okolnostima ispravno postupili."
Zatim je nastavila: "Ako u ovom sluďż˝aju govorimo o eutanaziji, tada je to nešto što ďż˝inimo gotovo svaki dan... samo što to nazivamo drugim imenom."

Thiele je ostale pacijente na drugom katu tretirao morfijem i midazolamom u dozama veďż˝im od uobiďż˝ajenih. Pritom ih je drďż˝ao za ruku uvjeravajuďż˝i ih kako je ''sve u najboljem redu.'' Veďż˝ina pacijenata umrla bi u roku od nekoliko minuta nakon „tretmana“. Meďż˝utim, pretili Afroamerikanac nije.

Otvorenih usta, teško dišuďż˝i, borio se za ďż˝ivot Njegov smrtni hropac odzvanjao je hodnikom. Uvidjevši što se dogaďż˝a Thiele mu je hitro ubrizgao dodatnu dozu morfija. Potom se poďż˝eo moliti stavivši ruku na pacijentovo ďż˝elo. Karen Wynn i medicinska sestra uhvatile su ga za drugu ruku te su svi zajedno zapjevali: ''Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom..." Tako su zajedno molili da ďż˝ovjek umre.

Unatoďż˝ tome, muškarac je nastavio disati. Wynn tvrdi da su i ona i kolege shvatili da je rijeďż˝ o svojevrsnom „znaku s neba“. „Bog nam je pokazao da nije spreman“, rekla je Karen Wynn. Sjeďż˝a se kako su ga potom ugurali u otvor na zidu strojarnice radi konaďż˝ne evakuacije. Thiele je drugaďż˝ije opisao spomenute dogaďż˝aje: "Prekrili smo mu ruďż˝nikom lice...sve dok nije prestao disati.“ 

Kaďż˝e da je ďż˝ovjek umro za minutu te da nije patio. "Svaka stanica u mome tijelu protivila se tome što sam ďż˝inio", rekao mi je Thiele. Pa ipak, i dalje vjeruje da je u datim okolnostima ispravno postupio. "Svi su nas napustili...vlada, kompanija... svi. Oďż˝ito je bilo da nitko neďż˝e brinuti o tim ljudima u trenucima njihova umiranja." Potom je dodao: ''Uďż˝inio sam isto što bih ďż˝elio da netko drugi uďż˝ini meni u obrnutim okolnostima''.

Thiele i Karen Wynn potvrdili su kako su njih dvoje, Anna Pou i ostale medicinske sestre zajedniďż˝ki prekrili plahtama mrtva tijela i prenijeli ih u kapelicu. Preostala tijela takoďż˝er su zamotali u plahte i smjestili na pod hodnika te u obliďż˝nje sobe. 
"Sve to u�inili smo s velikim pijetetom", rekao mi je Thiele. "Nije bilo onako kako vjerojatno mislite da je bilo."

Tog poslijepodneva Memorialov deďż˝urni patolog i voditelj laboratorija proďż˝ešljali su bolnicu - kat po kat - kako bi zabiljeďż˝ili gdje su smješteni mrtvi te kako bi se pobrinuli da nitko ďż˝iv ne ostane u objektu. Na Annu Pou su naišli na sedmom katu, u društvu medicinske sestre, zaokupljenu intravenoznom infuzijom pacijenta na rubu ďż˝ivota i smrti. Voditelj laboratorija je kazao istraďż˝iteljima da je Pou zatraďż˝ila da joj pomognu premjestiti pacijenta. Meďż˝utim, sjeďż˝anje patologa drugaďż˝ije je; on je zapamtio da joj je on ponudio pomoďż˝ na što ona nije reagirala, a kada je kasnije ponovio isto odgovorila mu je da hitno mora razgovarati s anesteziologom. 

Memorialov kirurg, doktor John Walsh, u razgovoru mi je rekao da je u trenutku silaska Anne Pou i patologa sjedio na klupi, suviše umoran da se bilo kuda kreďż˝e. Prema njegovu mišljenju, doktorica Pou je bilo vrlo uznemirena. Kada je sjela pokraj njega upitao ju je: "Što se dogaďż˝a? Nešto nije u redu?" Potom mi je kazao kako je Pou spomenula umiruďż˝eg pacijenta ili pacijente... ne sjeďż˝a se toďż˝no, te neke ljude koji su je ispitivali. 

Iako su se Walsh i Anna Pou poznavali kraďż˝e od godine dana, tijekom razgovora pojasnio mi je da je više puta svjedoďż˝io njezinoj posveďż˝enosti i suosjeďż˝ajnosti u odnosu s pacijentima. "Siguran sam da ste ispravno postupili", prisjeďż˝a se Walsh da joj je tada rekao. ''Ne brinite, sve ďż˝e biti u redu''.