U devet sati uveďż˝er 17. srpnja 2006. godine - gotovo godinu dana nakon što je Katrina devastirala Memorial - naoruďż˝ani drďż˝avni i savezni agenti pokucali su na vrata Anni Pou. Uhitili su je prema optuďż˝bi za ďż˝etiri ubojstva drugog stupnja. 
Kako se nakon posla nije stigla presvuďż˝i, u trenutku uhiďż˝enja Anne Pou je bila odjevena u izguďż˝vanu kiruršku haljinu u kojoj je toga dana radila. Iako je znala da je glavna meta istraďż˝itelja, nije oďż˝ekivala uhiďż˝enje jer je njezin odvjetnik, navodno, s tuďż˝iteljem dogovorio dobrovoljnu predaju u sluďż˝aju potrebe. "Što ďż˝e biti s mojim pacijentima?", refleksno je upitala Anna Pou policajce. Voditelj skupine agenata predloďż˝io joj je da nazove kolegu i zamoli ga da preuzme njezin posao. Dozvolili su joj da se uredi i spremi. Potom su joj proďż˝itali njezina prava, stavili lisice na ruke i odveli je u mjesni zatvor. Cheri Landry i Lori Budo uhiďż˝ene su iste noďż˝i. 

Meďż˝utim, Pou se nije dugo zadrďż˝ala u istraďż˝nom zatvoru; puštena je odmah iza ponoďż˝i. Drďż˝avni tuďż˝itelj Foti sutradan je sazvao konferenciju za novinare - koja je prenošena i na CNN-u – na kojoj je ďż˝estoko napao trojku optuďż˝enu za eutanaziju u Memorialu: "Ovo nije eutanazija", rekao je Foti, "ovo je klasiďż˝no ubojstvo!"

Sljedeďż˝eg dana, na drugoj konferenciji za novinare odvjetnik Anne Pou optuďż˝io je „nevjerojatnu oluju“ - a ne svoju klijenticu - za smrt ljudi. Rekao je da je njegova klijentica nevina optuďż˝ivši pritom Fotija - koji se upravo spremao iznova kandidirati na izborima – da svjesno manipulira sluďż˝ajem kako bi privukao na sebe medijsku paďż˝nju. Takoďż˝er je najavio da ďż˝e rezultate vlastite istrage uskoro dostaviti na uvid okruďż˝nom tuďż˝itelju Orleansa, nadleďż˝nom za sluďż˝aj nakon uhiďż˝enja, te da ďż˝e iste prezentirati pred sudskom porotom.
Kako je vladina istraga napredovala tako je Carrie Everett, udovica Emmetta Everetta, polako skupljala hrabrost istupiti pred kamere CNN-a. Nakon Katrine traďż˝ila je supruga gotovo dva tjedna da bi na koncu saznala da je „umro“. Kada je shvatila u kojim se okolnostima smrt dogodila, tuďż˝ila je Tenet, LifeCare, Pou, Landry i Budo.
"Tko im je dao pravo da se igraju Boga?", upitala je gospo�a Everett. "Tko im je dao to pravo?"

Uspješno sudsko procesuiranje ubojstva u Orleansu zahtijeva da mrtvozornik s medicinskog gledišta potvrdi da je smrt prouzroďż˝ena postupcima drugog ljudskog biďż˝a - bez obzira na konaďż˝nu krivnju ili pravnu odgovornost. Rijeďż˝ je o prvom koraku kriminalistiďż˝kog dokazivanja po ďż˝ijem okonďż˝anju sud u Louisiani dosuďż˝uje krivnju za ubojstvo.
 
Mrtvozornik Minyard pozvao je Cyrila Wechta, Michaela Badena - još jednog poznatog forenziďż˝kog patologa - i Roberta Middleberga, direktora toksikološkog laboratorija u kojem su testirani uzorci obdukcije, kako bi porazgovarali o nalazima i usuglasili stavove. Kako Minyardova poplavljena kancelarija još uvijek nije bila u funkciji, tri dana zaredom sastajali su se u njegovom privremenom uredu u praznoj zgradi pogrebnog poduzeďż˝a. 

Obdukcija je pokazala da je više od polovice sveukupno analiziranih tijela u Middlebergovu laboratoriju (ďż˝etrdeset i jedan pacijent Memoriala) bilo pozitivno na morfij, midazolam ili oboje. S obzirom na to da se u karijeri susreo s tisuďż˝ama sluďż˝ajeva, pronaďż˝ene visoke koncentracije lijekova u polovice mrtvih pacijenata smatrao je ozbiljnim "trnom u oku". 

Minyardova radna skupina prvo je promotrila sluďż˝aj Alice Hutzler, 90-godišnje bolesnice s upalom pluďż˝a, ďż˝ijoj je kďż˝erki medicinska sestra LifeCarea Gina Isbell obeďż˝ala da ďż˝e „pomno brinuti o majci“. Iako joj morfij i midazolam nisu propisani, spomenuti lijekovi pronaďż˝eni su u njezinoj jetri, mozgu i mišiďż˝nom tkivu. Medicinska dokumentacija je, naime, pokazala da se gospoďż˝a Hutzer ''mirno odmarala'' jutro prije smrti te da medicinske sestre tijekom veďż˝eri nisu zabiljeďż˝ile nijednu zdravstvenu prituďż˝bu koja bi upuďż˝ivala na potrebu korištenja morfija i midazolama. 
Hutzler je bila jedan od devet pacijenata LifeCarea sa sedmog kata u kojima je pronaďż˝en jedan ili oba lijeka. Svi oni viďż˝eni su ďż˝ivi ujutro 1. rujna. Prema medicinskoj dokumentaciji, patolog Memoriala svima je konstatirao smrt istog poslijepodneva. 

"Ubojstvo". napisao je Wecht na omotu s imenom gďż˝e. Hutzler dodatno podebljavši rijeďż˝. Na isti je naďż˝in procijenio smrt sedam pacijenata sa sedmog kata pridodavši im Emmetta Everetta, Wilda McManusa i Rose Savoie. Posljednjeg pacijenta - koji je prema raspoloďż˝ivoj medicinskoj dokumentaciji u kritiďż˝nom trenutku bio „na rubu ďż˝ivota i smrti“ - kategorizirao je pojmom „nejasno“. Prema Badenovu mišljenju u svih devet sluďż˝ajeva radilo se o klasiďż˝nom ubojstvu.