Nakon što bi uklju�ili radio ili TV, otvorili novine The Times-Picayune ili surfali internetom, porotnici bi zapravo svjedo�ili zaglušuju�oj buci u znak podrške doktorici Pou. Gotovo svakog dana Garland Robinette, najpopularniji radijski voditelj New Orleansa, u svojoj emisiji Think Tank �estoko je kritizirao "...što institucije radi ovim �enama... jer su spašavali �ivote bolesnika". Dana 17. srpnja 2007. godine više stotina ljudi okupilo se u gradskom parku na velikom skupu podrške kojim je obilje�ena godišnjica uhi�enja Anne Pou. Robinetteova emisija, kao i svi drugi lokalni mediji i informativni programi, u cijelosti je bila posve�ena izvještavanju s tog skupa. Pritom su se svi govornici, komentatori i moderatori više manje izravno obra�ali porotnicima upozoravaju�i ih da �e lije�nici i drugi medicinski profesionalci redom napustiti Louisianu ako se jednog od njih osudi zbog na�ina sudjelovanja u krizi.
U vrijeme odr�avanja skupa podrške porotnici su ve� saslušali sve svjedoke. Okru�no dr�avno tu�ilaštvo objavilo je optu�nicu protiv Anne Poe u 10 to�aka: u prvoj to�ki optu�ili su je za ubojstvo drugog stupnja u slu�aju Emmetta Everetta, a u narednih devet to�aka, odnosno za svakog preminulog pacijenta LifeCarea sa sedmog kata, za „udru�ivanje u namjeri po�injenja ubojstva drugog stupnja“.
To zna�i da je tu�ilaštvo od porotnika de facto tra�ilo da odlu�e jesu li ih dokazi uvjerili da je Pou imala "intenciju da po�ini ubojstvo" kako se u dr�avi Louisiani de iure definira ubojstvo drugog stupnja.
Dana 24. srpnja 2007. porotnici su se okupili u „Sekciji E“ �upanijskog okru�nog suda u Orleansu, u zgradi u kojoj je Minyard pre�ivio Katrinu. Sudac Calvin Johnson naglas je pro�itao 10 to�aka optu�nice. Velika porota oslobodila je Annu Pou svih optu�bi.
Umjesto zaklju�ka
�etiri godine nakon Katrine stabla mirte iznova su procvjetala u ljetnom New Orleansu. Rodney Scott, posljednji pacijent koji je napustio bolnicu Memorial i osoba koju je doktor Ewing Cook proglasio polu-mrtvom, u�iva u �ivotu.
Scott je veoma zahvalan što mu je omogu�eno dodatno vrijeme za su�ivot u obitelji. Kao bivši medicinski tehni�ar, rekao mi je da ne mo�e sa sigurnošï¿½u tvrditi što se to�no doga�alo tih dana u Memorialu. Pa ipak, sumnja je ostala. „Nije mi jasno kako su lije�nici i medicinske sestre – ako je istina to o �emu se pri�a - uop�e došli na tu suludu ideju? Kako mo�ete eutanazijom zamijeniti evakuaciju? Ako pacijent pokazuje znakove �ivota, vodite ga napolje. Prepustite Bogu da on odlu�i."
Rasprava me�u medicinskim stru�njacima o tome kako se nositi s katastrofama i velikim krizama od tada se dodatno intenzivirala. Naravno, s Annom Pou i njezinim narativom u središtu pri�e. Na konferenciji ravnatelja bolnica i dr�avnih planera kriznih situacija odr�anoj prije nekoliko mjeseci u Chicagu, Pou je presko�ila va�nu �injenicu da je „ubrizgavala pacijentima“ supstance, te je sudionicima kazala samo to da su „...helikopteri stigli u �etvrtak, 1. rujna poslijepodne... nakon �ega smo uspjeli evakuirati sve pacijente.''
Potom je prezentirala prijedlog novog zakona koji bi zdravstvene djelatnike trebao štiti od progona civilnih vlasti zbog eventualnih grešaka u kriznim situacijama. Tijekom prezentacije na velikom ekranu stajala je fotografija njezina uhi�enja.
Prije glavnog predavanja, Pou je sudjelovala na panelu o ''moralnim i eti�kim pitanjima'' koji se mogu pojaviti zbog zna�ajnog pada kvalitete skrbi u kriznim situacijama. Jedan od panelista, otac John F. Tuohey, regionalni direktor Providence Center for Health Care Ethics u Portlandu, u jednom trenutku je rekao: „Velika je opasnost postavljati bilo kakva pravila koja �e u nekim situacijama ote�ati ili posve onemogu�iti odre�enim skupinama pacijenata da pristupe �ivotno va�nim resursima. Posljedice takvih pravila mogle bi biti katastrofalne. Primjerice, ako ljude izvan medicinske zajednice ne upoznamo s tim pravilima, ako ih isklju�imo iz procesa prihva�anja tih pravila te ako ne razumiju zašto jedni ljudi dobivaju osnovnu skrb, a drugi ne... njihovo povjerenje u medicinu i medicinsko osoblje posve �e se urušiti." Potom je dodao: "Koliko god katastrofe bile strašne još je strašnije kada pre�ivjeli jedni drugima prestanu vjerovati."