DNR protokol potpisuje lijeďż˝nik, uvijek uz informirani pristanak pacijenta, opunomoďż˝enika ili skrbnika. DNR protokol podrazumijeva da se pacijenta kojem je ustanovljeno zatajenje srca, pluďż˝a ili nekog drugog vitalnog organa ne oďż˝ivljava. DNR protokol znatno se razlikuje od „slobodne volje“ koja prema zakonima Louisiane terminalno bolesnim pacijentima omoguďż˝ava da unaprijed odbiju ďż˝ivjeti na aparatima. 

Meďż˝utim, tijekom nedavnog razgovora Deichmann mi je rekao kako je on drugaďż˝ije interpretirao DNR protokol te da je smatrao kako DNR pacijenti – zbog teškog zdravstvenog stanja u kojem su se nalazili – imaju "najmanje za izgubiti" u usporedbi s drugim pacijentima. Ostali lijeďż˝nici na sastanku sloďż˝ili su se s Deichmannovim planom. Radiolog Bill Armington rekao mi je kako je on tada smatrao da pacijenti koji odbijaju izvanredne postupke za produljenje ďż˝ivota zapravo ne ďż˝ele biti spašeni prije drugih - premda to nigdje ne piše u DNR protokolu na koji se pozivao. S obzirom na to da se dolazak spasioca oďż˝ekivao svakog trenutka, te da nije bilo sumnje da ďż˝e se svi pacijenti evakuirati, sudionici sastanka nisu suviše propitivali Deichmannovu odluku niti su je smatrali suviše vaďż˝nom. 

Pa ipak, na tom razgovoru/dogovoru nedostajala je vaďż˝na strana: zdravstvena tvrtka LifeCare Hospital of New Orleans koja je godinama unajmljivala sedmi kat Memoriala. Tvrtka LifeCare je upravljala "bolnicom u bolnici" te je skrbila za kritiďż˝no bolesne ili ozlijeďż˝ene pacijente kojima je potrebna 24-satna njega i intenzivna terapija tijekom duďż˝eg vremena. Tvrtka LifeCare posebno je bila poznata po izuzetno uspješnim rehabilitacijama pacijenata s umjetnim pluďż˝ima koji nisu mogli samostalno disati. Prema tome, osnovni cilj LifeCarea ogledao se u pruďż˝anju pomoďż˝i pacijentima dok se dovoljno ne rehabilitiraju kako bi se vratili kuďż˝i ili nekoj ustanovi za daljnju njegu. Dakle, jasno je kako to nije bio hospicij.

Jedinica s 82 kreveta zapošljavala je lijeďż˝nike od kojih su mnogi radili i u Memorialu. Tvrtka LifeCare Hospital of New Orleans imala je vlastitu administraciju, medicinske sestre, farmaceute i nabavu. Osim toga, baštinila je vlastitu specifiďż˝nu filozofiju: maksimalno koristiti najsuvremeniju tehnologiju kako bi na ďż˝ivotu odrďż˝avali ostarjele i oslabljene pacijente. Horace Baltz, lijeďż˝nik s najduďż˝im staďż˝em u Memorialu, priďż˝ao mi je o burnim neformalnim raspravama lijeďż˝nika na temu „prekomjernog trošenja resursa na beznadne sluďż˝ajeve“. „Previše resursa trošimo na 'purice'“, mnogi su tvrdili. ''Trebali bismo ih pustiti da odu u miru.''
 
Od sveukupno 52 pacijenta - koji su u trenutku udara Katrine boravili u LifeCareu – gotovo svi su bili nepokretni ili im je trebao elektriďż˝ni respirator za disanje pa su oďż˝ito bili izloďż˝eni znaďż˝ajnom riziku ukoliko bi bolnica ostala bez struje. Pa ipak, lijeďż˝nici koje sam kontaktirala, a koji su prisustvovali sastanku s Deichmannom, tvrdili su kako se tada nije razgovaralo o evakuaciji pacijenata LifeCarea unatoďż˝ tome što su mnogi meďż˝u njima istovremeno radili u Memorialu i LifeCareu. 

U poslijepodnevnim satima prvog dana krize helikopteri obalne straďż˝e i privatnih kompanija hitne pomoďż˝i poďż˝eli su slijetati na stari zapušteni helidrom na vrhu osmokatne garaďż˝e smještene odmah pokraj bolnice. Piloti su bili vidno nestrpljivi – širom grada njihovu pomoďż˝ oďż˝ekivali su deseci tisuďż˝a ljudi. Djelatnici intenzivne njege smještene na osmom katu bolniďż˝ke zgrade prvi su zapoďż˝eli evakuaciju: ''Hajde! Brzo! Helikopteri ďż˝ekaju!"

Meďż˝utim, evakuacija nije bila nimalo jednostavna. Štoviše! Spontano skrpani timovi lijeďż˝nika, medicinskih sestara i ďż˝lanova obitelji vodili su - vrlo ďż˝esto i nosili - pacijente Memorijala niz stepenice u slobodno krilo bolnice gdje su ih s jedinim liftom koji je još radio prevozili na drugi kat. Potom su sa svakim od njih – uglavnom na nosilima – morali proďż˝i kroz omaleni otvor veliďż˝ine jednog ďż˝etvornog metra do strojarnice kako bi na koncu došli do obliďż˝nje garaďż˝e. No, golgota ni time ne bi završila. Pacijente bi potom smjestili u traktorsku prikolicu te bi ih u prikolici vozili do vrha garaďż˝e. Ni tu nije bio kraj. Da bi stigli do starog i derutnog helidroma morali su još prijeďż˝i preko dva strma metalna stepeništa.