II. �udovište koje smo sami kreirali
Zamislite �etrdesetogodišnjeg muškarca Johna koji vrijedno radi i brine za svoju obitelj. U nedjelju oko podneva vra�a se ku�i iz crkve kako bi se kona�no umirio i odmorio – jedino poslijepodne u tjednu. Odlazi u dnevnu sobu, raste�e se na kau�u te potom lijeno ustaje kako bi iz fri�idera izvadio limenku hladnog piva. Vra�a se na kau� i pali TV – na programu je utakmica njegova omiljenog nogometnog tima. Smještaju�i se u mekano i udobno okru�enje glasno odahne: "Ahhhhhh". Potom po�inje do�ivljavati, na njegov specifi�ni na�in, transcendentalni spokoj koji ga odvodi onkraj uobi�ajene stvarnosti kada ne mora ni o �emu misliti - ni o prošlosti ni o budu�nosti. Mo�e se kazati da je muškarac prisutan sam za sebe.
Iznenada, jednog nedjeljnog poslijepodneva 1965. godine, njegova 15-godišnja k�i Mary poput tajfuna dotr�ala je iz spava�e u dnevnu sobu te mu uzbu�eno rekla: “Tata, tata, hitno promijeni kanal i prona�i vijesti. Slušala sam u sobi radio… reporter se uklju�io rekavši da su negdje – ne znam gdje – velike demonstracije te da policajci na konjima tuku nevine muškarce, �ene i djecu koji protestiraju jer im je zabranjeno glasati. Navodno zato što su crnci. Televizija to sigurno prenosi."
U pokušaju da promijeni kanal Mary hrabro zakora�i prema TV-u. Na to joj se tata obrati: „Drago moje dijete, dušo moja, nedjelja je vrijeme za odmor. Nepotrebno si se uznemirila. Najbolje je da se vratiš u svoju sobu."
No, potaknuta entuzijazmom i bo�anskim nadahnu�em omladine, Mary nije odustala. Vratila se do TV-a inzistiraju�i da sazna što se doista doga�a u njihovoj zemlji: „Tata, moramo prona�i kanal koji prenosi prosvjede. Sjeti se svega što si me podu�avao o SAD-u ovih godina… vrijednosti za koje se zala�emo… slobode i jednakosti. Na jutarnjoj misi o tome je govorio sve�enik. Rekao je da smo svi mi 'Bo�ja djeca'."
Mary zakora�i prema TV-u pokušavaju�i promijeniti kanal. Time je poprili�no uzrujala oca koji joj je povišenim glasom rekao: „Mary, zar me nisi �ula? Ne�u se ponavljati! Bespotrebno si se uzrujala. Vrati se u svoju sobu."
Tako je me�u njima zapo�eo sukob koji je trajao šest mjeseci. Mo�da i više. Mo�da je trajao šest godina tijekom kojih je Mary kontinuirano izazivala oca. “Kako to da je senator za kojeg smo glasali podr�ao razvodnjenu verziju Zakona o gra�anskim pravima iz 1957. godine? Zašto je senatorima ju�nih dr�ava 'prodao' svoj glas u zamjenu za izgradnju hidroelektrane kod nas u Montani?"
Tata joj je na to odgovorio: "Dijete drago, zar ti nije drago što imamo struju?"
Mary mu na to odgovori: „Ako moram birati izme�u jeftine struje i meni najdragocjenijih vrijednosti, onda �u definitivno odabrati vrijednosti. Zato me nova brana mnogo više rastu�uje nego što me uveseljava."
Tako se Mary educirala na politi�kim pitanjima, a Johna je educirao Frankenstein kojeg je sam stvorio u osobi vlastite k�eri. Mary mu je, naime, zrcalila vrijednosti kojima ju je podu�avao cijeloga �ivota.
Zašto onda Maryn otac ne promijeni mišljenje? Zašto trajanje sukoba nije skratio na samo tjedan dana nakon kojih bi rekao: “Potpuno te razumijem Mary… senator je o�ito pogriješio. Trebali bismo ga poticati da se zala�e za gra�anska prava i podr�ati da ne glasa za razvodnjeni zakon." Zašto John odmah ne u�ini tako?
John ne mijenja mišljenje iz istog razloga kao zlostavljana �ena. Kad je bio mali, John je ispratio oca u Drugi svjetski rat. Prazninu koja je ostala iza njega ispunjavao je djed posjetima u nedjelju poslijepodne, subotu poslijepodne ili nego drugo poslijepodne tijekom tjedna. Djed bi malog Johna uzeo za ruku i odveo u kino, na utakmicu lokalnog bejzbol tima i na druga zanimljiva mjesta. U nastojanju da ga podu�i tajnama �ivota pru�ao mu je svu ljubav i nje�nost ovoga svijeta. Pri�ao mu je pri�e kojima ga je podu�avao o tome kako kupovati, �emu slu�e banke, kako štedjeti, o prirodi rata u kojem sudjeluje Johnov tata, o dobru i zlu, o ispravnom i pogrešnom. Uz svu tu ljubav i pri�e, naravno, dolaze i interpretacije o tome "tko je kriv, a tko je prav" u svijetu, tko je "faca", a tko inferioran te o tome kako bi sposobni trebali brinuti o onima koji to nisu. Danas, 40 godina kasnije, John se više ne sje�a kako je stvorio vlastiti svjetonazor. Djed je preminuo prije deset godina. Nesvjesno, okupana dubokom ljubavi, iz Johna izvire paradigma o na�inu funkcioniranja svijeta.
Prema tome, Mary zapravo ne izaziva oca pukim pitanjem "zašto mirno promatraš narušavanje temeljnih vrijednosti naše zemlje?" ve� puno dubljim pitanjima kojima ocu zapravo poru�uju “djed je bio u krivu… neke stvari kojima te podu�io nisu dobre. Moraš 'procijediti' ljubav i lekcije koje si dobio od djeda… moraš odbaciti lojalnost najdublje i najosobnije vrste – lojalnost prema osobi koja te toliko voljela. Moraš propitati tu odanost kako bi shvatio što je u djedovoj mudrosti i ljubavi esencijalno i dugoro�no. Potom moraš odbaciti ono što je pogrešno, ograni�eno i uskogrudno."
Johnu nije lako udubiti se u to "prosijavanje". Ne �ivi u Cambridgeu, u saveznoj dr�avi Massachusetts, gdje je sasvim normalno pola prihoda potrošiti na psihoterapeuta. Rije� je o vrlo vrijednom muškarcu koji ve�inu vremena provodi brinu�i se za svoju zajednicu i svoju obitelj. John jednostavno ne zna kako se "prosijavaju" sve te nesvjesne odanosti. Na koncu �e se John eventualno upustiti u proces osvještavanja isklju�ivo na osnovi najdublje odanosti i ljubavi prema vlastitoj k�eri.
Shodno tome zaklju�ujemo kako se John ne�e upustiti u osvještavanje vlastitih uvjerenja i pretpostavki o crncima radi bilo koga… ve� samo i isklju�ivo radi svoje k�eri. Ne mo�e ga bilo tko izazvati da propituje vlastite stavove, uvjerenja i vrijednosti jer time ne propituje samo stavove, uvjerenja i vrijednosti nego nešto mnogo više: odanost dubokim izvorima ljubavi i protekcije koje je primio u brojnim lekcijama tijekom mladosti.