V. Uďż˝inkovita adaptacija 

Iako svi mi ďż˝esto i rado koristimo pojam "transformacija" treba kazati da se radi o ahistorijskom terminu (ahistorijski, bez povijesne perspektive ili konteksta, op. ur.) koji sugerira da se „transformacijom“ radikalno udaljavamo od prošlosti kako bismo stvorili potpuno novu buduďż˝nost, gotovo nepovezanu s prošlošďż˝u. Prvo, moram odmah kazati da je nemoguďż˝e da se tako nešto doista dogodi. Stvarnost nam pokazuje da se zapravo dogaďż˝a nešto drugo: u procesu transformacijskih promjena mijenja se jedan mali dio slova "t", a ne cjelokupna stvarnost. Drugo, pojam „transformacija“ zvuďż˝i grandiozno što ljude ďż˝ini ranjivima kada razni „liderski polubogovi“ i „tirani“ ispunjavaju njihova srca i umove zabludama o iluzornoj grandioznosti. 

Meni se jako sviďż˝a izraz "stvaranje uďż˝inkovitih adaptacija" jer - kao u biologiji – adaptaciju moďż˝emo nazvati „transformativnom“ samo onda kada dramatiďż˝no proširuje i produbljuje sposobnost funkcioniranja i napredovanja sustava u novim uvjetima novog okruďż˝enja te kada redefinira samo razumijevanje pojma „funkcioniranje i napredovanje“ u kontekstu vrijednosti za koje se zalaďż˝emo i kojima teďż˝imo. Primjerice, dobro je poznato kako 99 posto naše DNK dijelimo s ďż˝impanzama; u procesu evolucije vrste s koljena na koljeno prenosimo evolucijsku mudrost steďż˝enu stotinama milijuna godina. Tko je taj koji eksperimentira? Priroda... Bog... eksperimentiraju u boďż˝anskom naporu da kroz milijune iteracija – pokušaja i pogrešaka – stvore svjesno biďż˝e. Stoga bi suludo bilo pomisliti da netko ďż˝eli stvoriti novo ljudsko biďż˝e - koje se neďż˝e temeljiti na stotinama milijuna godina prirodnog biološkog eksperimentiranja. 

Doista, tko bi od nas mogao dizajnirati ruku, srce ili mozak? Tko bi mogao dizajnirati �udesnu cjelinu sustava koji nazivamo �ivot? Sustav koji na koncu zna i mo�e reproducirati sam sebe?

Prema tome, potrebno je osvijestiti dvije dimenzije ljudske stvarnosti: 
- esencijalnu, koja se temelji na višestoljetnoj mudrosti prošlosti, 
- promjenjivu, koju ďż˝elimo odbaciti kako bismo postali još bolji. 

Kao ljudska biďż˝a ďż˝elimo se dodatno udaljiti od ďż˝impanzi kako bismo postali još superiorniji. Prema mišljenju antropologa, evolucija ďż˝ovjeka iznimno je ubrzana nakon vrlo male prilagodbe kada nam je palac uspio dodirnuti mali, peti prst na ruci. To nam je omoguďż˝ilo drďż˝anje i izradu raznih alata na naďż˝in koji je ďż˝impanzama i gorilama stran. Takva adaptacija osigurala nam je fleksibilnost ruke što nam je potom osiguralo da rukujemo predmetima – sposobnost koju druge ďż˝ivotinje nemaju. A nakon što smo poďż˝eli izraďż˝ivati alate poďż˝eli smo širiti vlastitu ekološku nišu jer smo poďż˝eli loviti na drugaďż˝iji naďż˝in.

Jednom kad smo poďż˝eli loviti na drugaďż˝iji naďż˝in morali smo drugaďż˝ije trďż˝ati za što nam je iznenada trebao mozak koji ďż˝e drugaďż˝ije raďż˝unati putanje. Zato smo morali unaprijediti komunikacijske kapacitete kako bismo mogli komunicirati na daljinu. Tako smo „iznenada“ (zapravo je rijeďż˝ o milijunima godina) stvorili niz uspješnih novih adaptacije koje su ďż˝udesno proizvele cijeli set novih kapaciteta u što spadaju sposobnost uďż˝enja, simboliďż˝ka logika i govor. Rijeďż˝ju, “transformacijski” kapacitet generira se tijekom vremena kroz adaptivne aktivnosti.