VII. Odakle novo proizlazi?
COS: Sla�em se sa svime što ste rekli, posebno s pojašnjenjem dimenzije gubitka koja se obi�no podcjenjuje ili se uop�e ne spominje u stru�noj literaturi. Sve to odli�no rezonira s mojim osobnim iskustvom. Pa ipak, imam osje�aj da ste opisali samo jednu dimenziju adaptacije/promjena. Prema mojemu mišljenju, postoji i druga. Primjerice, pri�a koju ste ispri�ali o Mary. Mogu se poistovjetiti s njome jer njezina �ivotna pri�a nalikuje mojoj. Kada sam se ponašao kao Mary u svom okru�enju zapravo se nisam �elio adaptirati. Koristio sam intuitivno znanje koje dolazi iz srca. Do sli�nog zaklju�ka došao je i Joe Jaworski na projektu intervjuiranja poduzetnika na kojem smo nedavno sura�ivali. Shvatili smo da se poduzetnici u trenutku kriti�ki va�nih poteza oslanjaju na neku drugu dimenziju "znanja" – na "znanje" koje nije povezano s prošlošï¿½u. Kada podupiremo Mirovni pokret i Zeleni pokret ne oslanjamo se na "znanje" proizašlo iz naših obitelji ili iz naše povijesti – prije bi se moglo kazati da je rije� o „osje�aju generacije“. Rije� je o osje�aju kada nam se �ini da inspiracija za nove aktivnosti dolazi iz budu�nosti, a ne iz prošlosti. Dakle, u sadašnjost iz budu�nosti, a ne u sadašnjost iz prošlosti.
RH: Moram priznati da vas ne razumijem najbolje…
COS: Govorim o znanju koje povezujete s Mary i njezinom ulogom… radi se o tome da svaki �ovjek donosi nešto novo na ovaj svijet.
RH: O, da...
COS: Svaki �ovjek donosi nešto novo u svijet, nešto �ega još nema. A to nije adaptacija. Michael Ray najvjerojatnije bi to nazvao "Ja" s velikim "J", odnosno ostvarenjem najviših potencijala.
RH: Hm… mislim da to ipak nije tako.
COS: Ne mislite da je tako?
RH: Ne mislim. Pojasnit �u zašto. Prije svega, „unošenjem novoga u svijet“ bavi se i adaptacija. Evolucija tako�er. Rije� je o stvaranju novih permutacija, novih mutacija i novih eksperimenata. Velika je inovacija spojiti palac ruke s malim prstom. Potom iz te inovacije nastaje potpuno novi skup sposobnosti.
Problemati�no mi je kada ka�ete da te inovacije „dolaze iz budu�nosti, a ne iz prošlosti“. Jednostavno nisam siguran je li to istinito. Smatram da nadahnuto znanje koje spominjete – poput znanja poduzetnika koje ste intervjuirali - ima svoje korijene. A ako ima korijene onda je prije povezano s prošlošï¿½u nego s budu�nošï¿½u. Nadahnuto znanje koje spominjete korijene vu�e iz svijeta u kojem ste odrasli, iz vaše povijesti i obitelji. Korijene vu�e iz vaše kulture i vaše zajednice te povijesnog razdoblja u kojem �ivite. Moje je mišljenje da novo nastaje onda kada se jedan stari entitet sukobi s drugim starim entitetom pa se iz tog konflikta stvori nešto novo. Dakle, rije� je o politi�kom procesu u smislu da u zajednici postoje ljudi koji imaju specifi�ne povijesne korijene koji generiraju specifi�nu svjesnost i specifi�no nadahnu�e kao, recimo, Maryino nadahnu�e u navedenom primjeru. Drugi ljudi u zajednici imaju Johnove povijesne korijene i Johnovo nadahnu�e. Ako ih sukobite, Mary i John optimizirat �e situaciju i nau�iti nešto o tome kako posti�i da svijet postane bolje mjesto, a da oboje u budu�nost prenesu ono što im je dragocjeno i otpuste ono što smatraju potrošenim.
COS: Razumijem. Vi smatrate da je svjesnost funkcija okru�enja tj. procesa koji na pojedinca utje�u iz okoline?
RH: To�no tako. Rekao bih da nova svjesnost nastaje kao produkt anga�mana s okolinom, s ljudima i fizi�kim entitetima koji nas okru�uju.
COS: Pa ipak, anga�man koji spominjete funkcionira u oba smjera, zar ne? Prema tome, �ovjek nije puka funkcija procesa koji djeluje na njega, ve� i obrnuto, funkcija procesa kojima on djeluje na okolinu.
RH: Aha, govorite o aktivnom anga�manu. U tome se apsolutno sla�em s vama… rije� je o dinami�kom procesu. �ovjek definitivno nije...
COS: …puki proizvod vlastita okru�enja.
RH: Istina, nismo puki proizvod okru�enja. Unato� tome što se �esto ponašamo kao da jesmo. A to �inimo stoga što je lakše preuzeti pasivnu nego aktivnu ulogu. Pa ipak, rije� je o istom problemu s kojim se susre�u John i zlostavljana �ena: pasivno su prihvatili skup „istina“ i zamijenili ih za kona�nu istinu. Jednostavno su upili „istine“ umjesto da pa�ljivo istra�e jesu li doista istinite te jesu li još uvijek aktualne.
COS: Dakle, tema o kojoj smo pri�ali predstavlja jedan modus svjesnosti na osnovu kojeg funkcioniramo. Vidite li neki drugi modus svjesnosti na temelju kojeg bismo mogli funkcionirati – kao gra�ani i kao lideri?
RH: Prema mojemu iskustvu koje, naravno, nije „kona�na istina“ – nije mogu�e posti�i transcendentalnu svjesnost, a da se pritom ne anga�irate u svjetovnom smislu. Ako ste se ikada zapitali zašto neki ljudi odlaze u samostane ili zašto umjetnici vole i tra�e samo�u, odgovor je jednostavan: zato što su prethodno internalizirali veliki dio okru�enja. S obzirom na to da je okolina plodna i �iva, u njima se javlja kao nekakav refren zborskih glasova pa im zbog toga treba tiho i zašti�eno uto�ište. U samo�i bolje �uju sebe i vlastitu svjesnost. U samo�i bolje ulaze u odnos s okru�enjem i razlikuju se od prethodno internaliziranog okru�enja. Dakle, prema mojemu iskustvu, transcendencija ove vrste ne posti�e se neovisno o anga�manu. Jer, od prvog trenutka �ivota, �im se rodimo…
COS: …uranjamo u društveni kontekst.
RH: Svakog trena internaliziramo okru�enje u kojem se nalazimo. Prema tome, smatram da je anga�man strukturalno bitan, �ak i u svakodnevici �ene koja promišlja o tome ho�e li ostaviti muškarca-zlostavlja�a. Za takvo postignu�e potrebna joj je druga�ija svjesnost koja �e je ohrabriti da zakora�i u prazninu.
Vjera u �ivot, vjera u sebe, povjerenje u vlastitu kreativnost i sposobnost u�enja radi stvaranja novog �ivota onkraj svega s �ime se ikada imala prilike susresti u djetinjstvu te u kasnijem odgoju i obrazovanju. Promijeniti kvalitetu svjesnosti – to je, prema mojemu mišljenju, osnovni zadatak lidera… lidera u liku zdravstvenog radnika koji pokušava �eni pomo�i da ostvari bolju adaptaciju kako bi napredovala i rasla.