Nikada neďż˝u zaboraviti tu reďż˝enicu. Nikada nisu upoznali Johna Calvina. Stroga podjela na ispravno/neispravno u osnovi je rigidnog, dualistiďż˝kog pogleda na ďż˝ivot koji rezultira u propuštanju istinske biti ďż˝ivota - tajnovitosti, neriješenog, dinamike, nereda i zbrke stvarnoga ďż˝ivota. "Primitivne" kulture ne koriste opisanu paradigmu. Njihova je svijest povezana s prirodom. Naravno, u njihovim ďż˝ivotima postoje neki rituali i odreďż˝ene dogme, no slijede ih na drugaďż˝iji naďż˝in koji mi zapadnjaci nismo sposobni cijeniti. ďż˝ini mi se kako oni, za razliku od naših sustava promišljanja, nikada ne zatomljuju ďż˝ivot. Mi na ďż˝ivot zapravo ne gledamo kao na kljuďż˝nu vitalnu energiju te na taj naďż˝in zapravo gubimo. Ne otkrijemo li iznova tu istinu, tada zaista neďż˝e biti nade da stvorimo mudrost i razumijevanje koji su primjereni našoj moďż˝i. Naravno da se ne trebamo vraďż˝ati unazad i postati primitivna kultura. No, postoji nešto što mi kao ljudska biďż˝a moramo doseďż˝i, a ako to ne uradimo naša ďż˝e nas vlastita moďż˝ uništiti. Iskreno, mislim da za nas nema previše nade.


IV. Materija i um: U svijetu postoji samo jedan problem

Prije nekih godinu dana vodio sam vrlo zanimljiv razgovor s gospodinom Nanom, kineskim uďż˝iteljem zena, koji ďż˝ivi u Hong Kongu. On je vrlo štovana osoba u Kini gdje ga smatraju izvanrednim znanstvenikom zbog njegovog pristupa koji integrira budizam, taoizam i konfucijanizam. Njegova su mi promišljanja bila posebno zanimljiva. Upitao sam ga da li smatra kako industrijsko doba stvara ekološke probleme, te da li po njegovom mišljenju postoji realna opasnost od samouništenja ljudi na planeti. Nadalje, upitao sam ga da li moďż˝da moramo razviti nove metode kako bi uopďż˝e shvatili ove probleme te promijenili naše institucije industrijskog doba. Uďż˝itelj Nan se nije u potpunosti sloďż˝io sa mnom obzirom da je njegov pogled na svijet drugaďż˝iji. On situaciju promatra na dubljoj razini. Tom mi je prilikom odgovorio: "U svijetu postoji samo jedan pravi problem, a odnosi se na integraciju uma i materije." Upravo mi je to rekao - integracija uma i materije. Drugim rijeďż˝ima, kod opisanog iskustva ďż˝ivot dominira, moďż˝an je i snaďż˝an - a ne kao u našoj kulturi gdje je um dominantan. Njegovo promišljanje u skladu je s Bohmovom teorijom dijaloga, pa mi je stoga jasno zašto su Bohm i Krishnamurti tako snaďż˝no utjecali jedan na drugoga. Ezoteriďż˝ne i duhovne tradicije uďż˝e o tome kako nema temeljne razlike izmeďż˝u svijesti i manifestiranog. Postoji samo kontinuirano meďż˝usobno djelovanje jednog na drugo. Bohm je o tome ďż˝esto znao reďż˝i: "Misli stvaraju svijet." Osobno smatram kako bi upravo tom vrstom sposobnosti ili svjesnosti trebalo proďż˝eti naše institucije.