Zatvaranje kruga izme�u materije i uma - 2.dio

Peter M. Senge Peter M. Senge predsjednik je SoL-a, Society for Organizational Learning i profesor na MIT Sloan School of Management. Radio je s mnogim velikim korporacijama (Motorola, Federal Express, Intel) na unapreďż˝ivanju sposobnosti timskog uďż˝enja. Proglašen je za jednu od pet najutjecajnijih osoba u povijesti menadďż˝menta. Njegova knjiga Peta disciplina najutjecajnija je knjiga iz tog znanstvenog podruďż˝ja izdana u posljednjih deset godina.

Naše su institucije pokretane strahom

Ljudi doista mogu iskusiti prisnost na radionici na kojoj prisustvuje stotinjak osoba. Ta se prisnost ne moďż˝e objasniti na temelju interpersonalnih interakcija, što nas navodi da mislimo kako je ona ostvariva u širokom opsegu. Moďż˝da je ipak moguďż˝e biti dijelom neke organizacije i pritom ne osjeďż˝ati strah. Osobno smatram kako je Demming bio u pravu kada je tvrdio da je strah dominantan osjeďż˝aj koji proďż˝ima tradicionalni sustav upravljanja organizacijama, te da iz tog osjeďż˝aja tradicionalni sustav crpi svoju moďż˝ i energiju. Smatram kako su naše institucije pokretane strahom. Svakodnevno se susreďż˝emo sa strahom: strahom od pogreške, strahom da se ne osramotimo, strahom da neďż˝emo biti promaknuti, strahom od...

COS: ...otkaza!

Peter Senge: Strah od otkaza, gubljenja zaposlenja. Sve to poďż˝inje u najranijoj dobi, u školskim klupama. Strah od neprihvaďż˝anja. Govorimo o ďż˝alosnoj situaciji koja nam zapravo nudi objašnjenje zašto ljudi na fotografijama u Bohmovoj knjizi izgledaju tako nesretno. Pritom ne mislim da se tu radi o "zakonu univerzuma" po kojem nam je suďż˝eno da budemo nesretni. Zašto sreďż˝a ne bi bila dominantan osjeďż˝aj unutar svakog društva? Ne pada mi napamet niti jedan pravi razlog. Strah je normalna pojava samo u onim situacijama u kojima je strah potreban.

Doista nova i znaďż˝ajna faza u razvoju ljudskog društva zapoďż˝ela je s pojavom zajednice koja se u svojoj suštini nije temeljila na strahu od smrti, veďż˝ je na smrt gledala iskljuďż˝ivo kao na "novu okolnost". Moguďż˝e je da se trebamo bojati smrti, no smatram kako taj osjeďż˝aj ne bi trebao biti suština našeg postojanja. Kada ďż˝ovjek bolje o tome razmisli, shvati koliko je sve to zapravo ďż˝udno i bizarno. Iskustva sreďż˝e, ekstaze i mira smatramo "ďż˝udnima i neobiďż˝nima"! Obiďż˝no ih pojašnjavamo izvanjskim okolnostima - korištenjem opijata, promaknuďż˝em, nasljedstvom. Razmislimo malo o tome! O tome što naša kultura definira "neobiďż˝nim" ili pak "normalnim". Tjeskoba je normalna pojava, a sreďż˝a neobiďż˝na pojava. Opisano stanje je doista bizarno! To je prava ostavština industrijskog društva. Uopďż˝e ne shvaďż˝amo koju smo cijenu do sada platili, te koju nastavljamo plaďż˝ati za naš tzv. "razvoj".